„Uvijek sam čeznuo saznati sve o našim širokbriješkim mučenicima. Živi svjedoci njihova stradanja bili su među nama. Osjećao sam neodoljivu potrebu susresti one koji su bili njihovi đaci, kojima su mučenici bili odgojitelji, vjeroučitelji. Ateistički režim nije dopuštao da ih se spomene. Unatoč strogoj zabrani, njihove smo ostatke prenijeli u crkvu i dostojno sahranili. Cilj i želja bili su otkriti te junake vjere i ljubavi pred očima vjernika s nakanom da ih nasljeđujemo”, piše u uvodu knjige “Svjedočanstva o ubijenoj gimnaziji” poznati hercegovački franjevac fra Jozo Zovko, navodeći kako je važno saznati istinu o “uzornom redovničkom životu, o vrhunskom intelektualnom znanju te o mučeničkoj smrti i neustrašivom držanju svećenika i redovnika”, koje su u veljači 1945. pobili i spalili partizani u samostanu u Širokom Brijegu u Hercegovini.
“Čast nam je pokazati naše mučenike kao uzore redovničkog života i velikane koji ne umiru. Oni nisu žrtve rata i ratne stihije. Oni su bili u mogućnosti izbora: ostaviti habit i živjeti. Ne, oni su odabrali svjedočiti za svoj habit, za svoje svećeništvo i redovništvo”, piše fra Jozo Zovko, o knjizi koja je zabilježila niz svjedočanstava učenika pobijenih fratara koji su prikupljeni na okruglim stolovima i simpozijima o stradanju širokobrijeških franjevaca.
“Ovo je vrijeme kada se zasjenjuju uzori i njihov život. Stoga je važno i potrebno uzeti ovu knjigu koja govori, poučava, nadahnjuje svakoga od nas. To su velikani koji su u školi poučavali i odgajali mlade. I baš ti đaci, kao svjedoci, govore o svojim profesorima. Stara mudrost uči „riječi potiču, a primjeri privlače“! Neodoljivo nas privlači njihova kultura, njihovo znanje koje su stjecali širom europskih učilišta. Privlači nas ljubav kojom su odgajali i poučavali mlade. Privlači nas njihova poniznost koju su pokazivali u radu i životu sa svoji narodom. Njihovi su ideali življeni ne samo u učionici, već i na oltaru, u župi i svome narodu”, navodi fra Jozo Zovko.
“Ova je knjiga istinita. Ona govori o iskustvu ljudi koji nikad ne umiru i zato je uvijek suvremena. To je živa riječ o ljudima koji su spaljeni da se tako zatre spomen na njih. Taj plamen privlači sve nas. Ta žrtva govori i oduševljava čovjeka. To su ljudi koji su dali svoj život za svoju vjeru i svoj hrvatski narod. Oni danas snažnije govore nego eminentni profesori s katedre širokobriješke gimnazije. Njihova žrtva i ljubav obvezuju. Vrednote za koje su živjeli i svjedočili nadahnjuju naraštaje”, kaže on i dodje: “Naši su mučenici živi. Njihov grob je slavan, uvijek okićen cvijećem i molitvom. Njihov život i mučenička smrt jesu naše neprocjenjivo bogatstvo.”
Knjiga je predstavljena ovih dana u Širokom Brijegu i Zagrebu, a nakladnik je Hercegovačka franjevačka provincija, Franjevačka knjižnica Mostar, RECIPE.
