Duhovne šetnje s Dianom Tikvić: Život je i predivan i težak, prepun radosti i briga, no tko si ga zabrinutošću može produžiti makar jedan jedini dan?

U nekom trenutku treba naprosto pročistiti listu prijatelja na društvenim mrežama, i okružiti se mislima i riječima koje podižu duh. Isključiti televiziju i radio, pozatvarati portale ako nas vijesti uznemiruju. Otvoriti Bibliju i hraniti se Božjom riječi. Uzeti krunicu. Šutjeti i osluškivati što Bog šapće našoj duši.

Autor: Diana Tikvić
event 25.05.2025.
Photo: Diana Tikvić

Nemoguće je ne primijetiti kako nas svaki dan dočeka barem jedna uznemirujuća vijest. Gotovo da i nema dana da nas sa svih medijskih platformi ne „bombardiraju“ nečim užasavajućim, tužnim, ružnim… Koje emocije se u vama bude dok konzumirate takve vijesti? Strah? Nemir? Tjeskoba? Zabrinutost za svoju budućnost i budućnost svoje djece?

Nađe se i koja ohrabrujuća i poticajna vijest ili priča, ali ona kao da ne pusti korijen u našim srcima. Dok o ovim drugima često razmišljamo i do dugo u noć.

Često nas te uznemirujuće priče prisiljavaju i da donosimo neke odluke, tražimo rješenja i načine kako zaštititi sebe i svoje obitelji od životnih scenarija od kojih strahujemo. I opet upadamo u vrtlog straha i nemira, svjesni da na toliko toga ne možemo utjecati i da naš život i životi onih koje volimo nisu u našoj ruci.

U marijanskom himnu „Zdravo, Kraljice“ tražimo Marijinu utjehu i blizinu „tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini“. Naš život je često baš to – suzna dolina. I dogodi se da nam suze zbog križeva i tjeskoba zamagle pogled na Onoga koji i danas ponavlja: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.“ (Iv 14, 27)

Da, život je istodobno i predivan i težak, prepun radosti s jedne i briga i tjeskoba s druge strane. No tko si od nas zabrinutošću može produljiti život (usp. Mt 6, 27)? Neprestani strah za zdravlje i budućnost, upijanje i širenje crnila nikada nikome nisu pomogli niti mogu išta promijeniti. Jedan je čovjek rekao: „Bog priča svoju priču, a đavao svoju. Stanje naše duše ovisit će o tome kome ćemo povjerovati.” Kome smo povjerovali? Jesmo li svjesni da je naš život u rukama Stvoritelja, Gospodara neba i zemlje, Onoga koji je i smrt pobijedio? I zato, ne budimo zabrinuti za sutra. Jer, „sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“ (Mt 6, 34)

U nekim trenucima treba jednostavno pročistiti listu prijatelja na društvenim mrežama, i okružiti se mislima i riječima koje podižu duh. Isključiti televiziju i radio, pozatvarati portale ako nas vijesti uznemiruju. Otvoriti Bibliju i hraniti se Božjom riječi. Uzeti krunicu. Šutjeti i osluškivati što Bog šapće našoj duši. Potražiti i pomoć psihologa, psihoterapeuta, svećenika, ako je potrebna. I dopustiti si biti vođeni Glasom iznutra, Glasom koji šapće: „Ne boj se. Ljubim te. Vrijedan si. Brinem za tebe i za tvoj život. Mislim na one koje ljubiš jer ih i sam ljubim. Tu sam. Vjeruj mi.“ I zaglušujuća buka nemira, strahova i tjeskobe utihnut će.

Pročitaj više

Ovo su zadnje fotografije ruku moje mame. Uslikane tri dana prije njezine smrti. Ruke oslabljene. Križevi pod kožom. I među prstima – krunica. Kao i cijeli život. Sicane križeve nosila je desetljećima. Krunicu je držala do posljednjeg daha. Nije to bio simbol za javnost. To je bilo disanje.

Kako bi nam nemrsni korizmeni obroci bili što maštovitiji i u ovogodišnjoj korizmi pomoći će nam posni recepti s. Anice Jozić iz njezine “Samostanske kuharice”.

„Crkva će krstiti to dijete ako se zatraži jer je ono nevino, ali ne možemo dopustiti da s njim ruše svi drugi zakoni. Ono nije u pravnom vakuumu. Ovdje se gleda se dobrobit djeteta“, kazao je Dugalić.