Sladić ili slatki korijen (lat. Glycyrrhiza glabra – glycys (sladak) i rhiza (korijen) također zauzima važno mjesto u medicini sv. Hildegarde. O sladiću sv. Hildegarda piše: „Kako god čovjek jeo sladić, on dovodi do jasnog glasa, čini njegovu ćud blagom, bistri vid i osposobljava želudac za dobru probavu, jer je njegova toplina dobra i korisna. Ako se često jede može ukloniti ludilo (freneticus).“
Sladić je 50 puta slađi od šećera i često se koristi za poboljšanje okusa u čajnim mješavinama te kao prirodni zaslađivač bez kalorija. Sadrži glicirizinsku kiselinu te je zbog svoje kemijsko-biološke strukture i djelotvornosti srodan kortizolu koji djeluje protuupalno, i to na sluznice gornjih dišnih putova, želuca i crijeva. Povrh toga sladić sadrži i vrijedne saponine koji rastvaraju sluz kod kašlja i imaju sekretolitičko i sekretomotoričko djelovanje. Steroli sitosterol i stigmasterol pojačavaju djelovanje endogenog hormona za regeneraciju kortizola, putem čega se upale brzo povlače. Sladić osim toga ima i bakteriostatski učinak zbog svojih 30 flavonoida. Antivirusno djelovanje na viruse gripe A se temelji na povećanju endogenog interferona. No sladić ne bismo smjeli koristiti neprekidno dulje od 6 tjedana, jer bi previše kortizola moglo povisiti krvni tlak. Sažeto bi se moglo reći da je moderna farmakologija potvrdila ljekovito djelovanje korijena sladića koje je Hildegarda vizionarski opisala. Sladić pomaže kod sljedećih bolesti:
kašlja, upale grla, bronhitisa, prehlade, katara gornjih dišnih puteva; upale sluznice želuca i crijeva, GERB-a, gastritisa, žgaravice, dispepsije, čira na želucu/dvanaestercu, kao profilaksa čireva kod infekcije bakterijom Helicobacter pylori; za poboljšanje moždane funkcije i raspoloženja, kod depresije i za jačanje živaca.
Kod upala dišnih putova sladić se može koristiti u obliku praha ili tinkture (soka). Treba ga početi koristiti kod prvih znakova prehlade 3 puta dnevno ½ žličice nerazrijeđenog soka, ili isto toliko praha. Ta se količina soka ili praha može pomiješati još i sa žličicom meda za jače djelovanje. Ovaj se recept pokazao vrlo djelotvornim i u narodnoj medicini kao kućno sredstvo protiv kašlja i prehlada. Vrlo je koristan pjevačima, jer čini glas svijetlim i jasnim.
Sladić ima ekspektorirajuće, protuupalno i spazmolitičko djelovanje. Prah i sok sladića se ne smiju koristiti dulje od 4-6 tjedana u kontinuitetu. Ponovno se mogu koristiti nakon stanke od 2-3 tjedna.
Sladić u liječenju želuca, crijeva, jetre, gušterače i žučnjaka
Sladić je važan sastojak pripravka za liječenje želučanih i crijevnih bolesti, čira na želucu i dvanaestercu, gastritisa, bolesti gušterače, jetre i žuči. Radi se o juhi (kaši) s kestenom, koja čak može obnoviti želučanu sluznicu ako je bila uništena čirevima. Potrebno je zgnječiti 5-6 komada kuhanih kestena ili uzeti jednu vrhom punu žlicu kestenova brašna, pomiješati to s 1-2 šalice pira, (najbolje Dinkelhabermus odnosno posebno obrađeni pir, ili pirove pahuljice), i te sastojke kuhati u vodi 10 do 15 min. Zatim dodati jednu žličicu mješavine osladi i sladića u prahu (omjer je: 60 g korijena sladića u prahu i 40 g osladi u prahu) te kuhati još 2 minute. Kaša se jede ujutro.
Hildegarda piše: „Koga boli želudac, neka skuha plodove kestena u vodi i zgnječi ih u kašu, neka u posudi pomiješa pirove kaše (Dinkelhabermus) sa sladićem u prahu i nešto manje obične osladi i neka od toga još jednom skuha kašu i neka ju pojede. To će očistiti njegov želudac i učiniti ga toplim i jakim.“
Ova se kura, koja traje četiri do šest tjedana, uz druga ljekovita sredstva (eliksir od vodene leće, eliksir od muškatne kadulje i barsku metvicu) i Hildegardinu prehranu uspješno primjenjuje i u liječenju infekcije bakterijom Helicobacter pylori. Kuru po potrebi ponoviti nakon 2-3 tjedna.
Sladić i milogled
U kombinaciji s milogledom (ili zdravčicom, lat. Sanicula europaea) sladić se uspješno primjenjuje i kod brojnih drugih bolesti utrobe, pri čemu Hildegarda pod pojmom utroba (viscera) podrazumijeva sve organe u abdomenu, dakle želudac, jetru, slezenu, gušteraču, tanko crijevo, debelo crijevo i organe abdomena – maternicu, jajnike i jajovode. U ovu skupinu bolesti ulazi i tuberkuloza spolnih organa, kao i ciste (viscera tumescentia), upala želučane i crijevne sluznice, gastritis, Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, pankreatitis, enteritis te propusna crijeva.
Priprema eliksira:
30 g osušenog milogleda
2 l vode
60 ml soka od sladića (2 bočice od 30 ml)
300 g pročišćenog meda
Milogled temeljito prokuhati u vodi 5 min, a zatim u to dodati med i sok sladića te kuhati još 2 minute. Procijediti i puniti u sterilne boce. Kad se ohladi držati u hladnjaku, ali ne piti hladno. Uzimati 3 puta dnevno 1 likersku čašicu (20-30ml) nakon jela. Eventualno eliksir pripremiti u 2 navrata (sastojke podijeliti na pola).
Iskustvo pacijenta dr. Strehlowa:
36-godišnji uspješni programer bolovao je od čireva na dvanaestercu a putem biopsije ustanovljen je još i jaki gastritis s velikim udjelom bakterije Helicobacter pylori. Trostruka terapija koju je predložio gastroenterolog – s inhibitorima protonske pumpe, antibiotikom i blokatorom želučane kiseline – nije korištena zbog nuspojava. Pacijent je počeo koristiti kašu s kestenom, sladićem i osladi te tablete komorača i galganta protiv infekcije bakterijom Helicobacter pylori. Nakon mjesec dana je putem gastroskopije utvrđeno da više nema upale, samo nekoliko ožiljaka.
Za dušu
Iz Hildegardinoj djela Scivias – Upoznaj putove
Moji me grijesi okreću kao točak oko osovine
Čovjek vjernik, koji je u svojoj nutrini iskusio Božji odgoj i koji se plaši ovih opomena, zna da neće biti pošteđen grešnik, nego čovjek koji se kaje.
(Čovjek govori): »O, Bože, ti sve znaš, i ti si sve savršeno ostvario. Ako me moja požuda navede na grijeh, tada ću zadrhtati od straha. I ako sam se pokajanjem u svojoj duši vratio na pravi put, plašim se da ovo pokajanje nisam ostvario.
Također se plašim, ako idem lakomislenim putovima i samovoljnim stazama. Plašim se nadalje da sam sve do starosti ostao grešan čovjek. Ili, da se nisam oslobodio grijeha čak ni onda kada prema njima osjećam gađenje iz boli i žalosti. I zašto sve to? Jer znam što su i kakvi su ti grijesi.
Ja sam kao točak, koji se okreće ponekad prema sjeveru, ponekad prema istoku, ponekad prema jugu i ponekad prema zapadu. Jer ako ove grijehe koje sam primio istočnim grijehom osjećam, tada ih unosim i u svoje mišljenje, govor i djelovanje.
I kada s gađenjem radi svojih grijeha dođem u doba starosti tako da me dalje griješenje više ne raduje, i kada nadalje mogu svoj život ukrotiti, i kada uz to svoje grijehe želim popraviti, ipak to ne izvršavam. I tako postajem kao točak koji se okreće bez čvrstog oslonca.
O, Bože, sve su to razlozi koji me žele zaplašiti pred mojim grijesima. I štogod da učinim: U svojoj duši znam da ti nikoga nećeš poštedjeti koji ti se suprotstavi grijesima.
Da, ti si u početku grešnog anđela bacio u pakao. I čovjeka si poslije njegovog pada poslao u progonstvo. Sve do uništenja uzvraćaš udarcem na svaku nepravdu krivice. Ali ipak se nadam, jer ti si napustio nebo i odjenuo se tijelom. Tebi je pali čovjek i grešnik prepušten na volju, jer ti si ga svojim milosrđem po pokori očistio. Stoga živim kao pokajnik kojega si oprao od grijeha.«
(Bog govori): „Koliko god čovjek bio upleten u tešku krivnju, ja ga uvijek uzdižem od smrti spasu i životu. Ja mu ne uskraćujem nebesko nasljedstvo, ako svoje prekršaje gorko oplakuje i to učini s iskrenim pogledom koji je upravljen prema dobru, jer on me je izazvao na srdžbu.“
To potvrđuje i David, kada govori: »Moji će dušmani uzmaknuti čim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene.« (Ps 56,10)
(Hildegarda odgovara:) Ležim u tami. Dokle god u meni postoji svjetlo života, moja će duša pokazivati božansku milost kao svijetlu jasnoću iz nadnaravnog sjaja. Mučena bolom srca zazivat ću te u gorkom kajanju radi svojih grijeha. Svima, koji te zazovu čista srca, daješ spasonosno sredstvo svoje dobrote. Milosrdno si učinio da u tom tvojem iskušenju spoznam: Ti si moj Bog.
Uvijek me je unaprijed vodila tvoja milost, kada sam u djelima pravednosti spoznala da si ti moj Bog. Kada sam nadalje spoznala da svojim zlim djelima samu sebe odbacujem, tada si ti onaj koji može sve ispraviti. Ti me prihvaćaš.
»Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze, izbavi me – iz voda dubokih. Neka me ne pokriju valovi, nek me ne proguta dubina, neka bezdan ne zatvori usta nada mnom!« (Ps 69,15-16)
Gospodine, Bože, tvojom blagom milošću oslobađam sebe grešnika od truleži, u kojoj sam po tijelu rođena. Ona me nagoni na grijeh, kojim se u meni uzdiže tako mnogo okorjelosti. Ti me oslobađaš od mojih velikih požuda. One su plod zemlje, jer sam od samog početka od zemlje bila oblikovana.
Ti međutim, Bože moj, oslobodi me mojih djela vezanih uz zemlju, da se ne nađem u odbojnom smradu kao i u onoj zaboravljenosti koja me kao trnom smrti prikiva uz kaznu pakla. Naprotiv, udijeli mi snagu spoznaje dobra, da ispunjena nadasve slatkim miomirisom božanskih snaga, tako prođem ovom zemaljskom stazom, i da ju istodobno čvrstim koracima pod nogama zgazim.
Ne oduzmi mi svoju dobrotu, da se ne utopim u ovom opasnom i opakom vrtlogu lakomosti. I nemoj dopustiti da ja, naviknuta na zla djela, osvetom stare zmije budem progutana, koja živi u »podzemnom svijetu«, u paklu zaboravljenosti od Boga.
Nemoj dopustiti da se nada mnom sklopi pakleni glib i uništi me. U oholosti je prisutan pakao kao posljedica i izvršenje svih zlih djela. Taj pakao otvara svoja usta, to je smrt. Konačno nemoj dopustiti da me smrt proguta i svlada, kao da nema nikoga koji bi me od nje mogao otrgnuti.
O, Bože, to ne moraš učiniti radi mojih zasluga – one su uistinu tako male -, nego jer si ti dobar. Jer sretan je onaj čovjek kojega Bog uslišava i koji uz to od Boga prima milost da izmoli ono što se može izmoliti.
