Zatvor. Danas sam bila tamo, još sam potresena i znam da ću biti danima. Tako je svaki put kada odem u posjetu. Svećeniku koji je već 20 tak godina nedužan, osuđen na doživotnu robiju. Neznam kako izgleda čistilište ili pakao ali sasvim sigurno nije daleko od ovakvih mjesta. I onda tamo u tom užasu na Veliku Gospu krstit će dva zatvorenika. Dvije duše koje je mjesecima pripremao za sakrament Krštenja. S ponosom priča o njima. Nakon par sati ja izlazim van, a on ostaje. Tamo sam hrabra, poslije plačem od tuge što on ostaje tamo, nikome to nebi poželjela, ganuća s kojom vjerom priča o dobrom Bogu a toliko trpi. Zdravlje mu je ozbiljno narušeno. A i veselim se za te dvije duše. Koliko su samo dragocjene Bogu da je dopustio da jedan njegov svećenik sve to prolazi, da im bude blizu. Krstio je desetine ako ne i stotine onih koji su osuđeni na doživotno ili na smrtnu kaznu. To je njegova misija, sasvim sigurno, ali moj Bože smiluj mu se. Nije to lako…
Izvor: Ivančica Fulir Facebook