Simona Mijoković: Trčimo na razna hodočašća, a zaboravljamo da prvo treba hodočastiti u vlastitu župu te da nema većeg čuda od svete hostije

Poznato je da Simona Mijoković svojim svjedočanstvom vjere pogađa izravno u bitne teme duhovnog života. Tako je učinila i u posljednjoj objavi na svojem Facebook profilu, o važnosti hostije. Objavu prenosimo u cijelosti.

Autor: Vjerujem.hr
event 14.07.2025.
Photo: Simona Mijoković FB

Nema večeg čuda od svete Hostije. Da ima – Bog bi nam već to darovao.

Ljudi, često trčimo na razna hodoćašća (što je dobro, koristno duši na izgradnju…), ali prvo hodočašće neka bude naša Župa . Tu te čeka Spasitelj i Otkupitelj na Oltaru na svetoj misi, u Svetohraništu .

Mi u Linzu imamo oko 54 crkve . Imamo svetih misa dnevno na rasporedu od 6 sati ujutro do 20 sati. Nema opravdanja da ne možemo doći Gospodinu . A Gospodin svakodnevno zove i čeka nas.

Strpljivo .

Silan je, ali nije nasilan. Vjeran, a nikad ne ostavlja. Pravedan, a opet toliko milosrdan.

I uvijek svjedočim i dok god dišem svjedočit ću: Največa snaga, mir, radost , ljubav pronaći ćeš u svetoj Hostiji – svetom Tijelu našeg Spasitelja i Otkupitelja.

Često tražimo znakove, a On je taj znak- Živi Bog koji sve daje na naše spasenje ili nam i oduzima na našu izgradnju.

Tražiti ga neprestano.

Žeđati za tom živom vodom koja nikad ne presušuje, a čini u nama sve novo .

O Bože moj, Ljubljena mudrosti koja si me začela, Ti sveto voljo mog malog srca koja si me htjela i stvorila neka Ti je Vječna sva hvala i slava koja samo Tebi pripada ❤️

Izvor: Simona Mijoković Facebook

Pročitaj više

Rock-glazba često je bila mjesto slavljenja tame – ali još češće mjesto razotkrivanja karaktera. Tko si i kakav si kad se ugase svjetla? Tko si kad više nema publike ispred tebe?
Ako tada ostaneš čovjek – onda si glazbenik s dušom. Ako ne – onda si samo izvođač tame. A u tami je lako svirati. Lako se sakrije sve. Na svjetlosti sve se vidi – a svjetlost traži poniznost.

„Ako je čovjek jeo sirove jabuke ili kruške ili sirovo povrće ili bilo koja druga nekuhana jela, koja nisu pripremljena ni na vatri niti začinjena ikakvim začinom, tada njegov želudac tu hranu ne može do kraja preraditi, jer ona nije prethodno pripremljena za probavu”, veli sveta Hildegarda.

Postoji li netko u mojoj svakodnevici, susjedstvu, radnom mjestu, na ulici ili u obitelji, tko već dulje vrijeme čeka da ga primijetim? Da se zaustavim pored njega, utješim ga, podignem, previjem mu rane? Možda nisam u stanju čistiti crve s nečijeg tijela, ali jesam sa srca. I sa svog srca – crve predrasuda, netrpeljivosti, neprijateljstva, neopraštanja, osude, zavisti, možda i mržnje.