Danas je sv. Ana, blagdan baka i djedova – fra Zvjezdan Linić otkriva važnost braka kroz život Isusove bake Ane i djeda Joakima

O svetoj Ani i Joakimu ne znamo mnogo iz nekih autentičnih izvora starine. U evanđeljima se oni ne spominju. Nalazimo stanovite podatke u tzv. apokrifnim evanđeljima i drugim spisima kršćanske starine. Oni su na stanovit način prihvaćeni kao sveci najviše zbog svoje jedinstvene povezanosti s Marijom, odnosno s Isusom i time s djelom spasenja. Ipak, kako govori i evanđelje, po plodovima se može prepoznati i tajna njihove osobe.

Autor: Fra Zvjezdan Linić
event 26.07.2025.
Photo: Robert Anic/PIXSELL

Ima na stotine crkvi i kapela samo u našoj domovini koje su posvećene svetoj Ani. Nadalje, ima tisuće ženskih bića koje po krštenju kao svoje nose ime ove svetice. Sve one slave na blagdan sv. Ane svoj imendan. Čestitamo! Doduše, prema crkvenom kalendaru danas na taj isti dan, tj. 26. srpnja, slavimo taj sveti par iz kojeg je na svijet došla Djevica Marija, Isusova majka, a to su Joakim i Ana. Tako se zovu ti sveti Isusovi praroditelji, djed i baka po majci. Sasvim je logično da je Crkva u novije vrijeme uz ime svete Ane u kalendar stavila i Joakima poštujući svetost braka i naravnost bračnog čina iz kojeg se može dogoditi novi život, začeće djeteta. To je onda promocija i svetosti braka, promocija naravnog roditeljstva gdje se nalazi i prirodni ambijent začeća, rođenja, odgoja i rasta novog ljudskog bića koje svoju sigurnost za život otkriva u ljubavi oca i majke. Ipak kod nas nisu tako česta muška imena vezana uz svetog Joakima, dok je daleko više ženskih imena vezano uz svetu Anu.

Ovdje se susrećemo s tajnom jedne pretpostavljene svetosti. Naime, o svetoj Ani i Joakimu ne znamo mnogo iz nekih autentičnih izvora starine. U evanđeljima se oni ne spominju. Nalazimo stanovite podatke u tzv. apokrifnim evanđeljima i drugim spisima kršćanske starine. Oni su na stanovit način prihvaćeni kao sveci najviše zbog svoje jedinstvene povezanosti s Marijom, odnosno s Isusom i time s djelom spasenja. Ipak, kako govori i evanđelje, po plodovima se može prepoznati i tajna njihove osobe. O Mariji i njezinu svijetlom liku u povijesti spasenja imamo puno podataka u knjigama Novoga zavjeta, ali i u tradiciji Crkve. A Marija je prva u svetosti i poslušnosti Božjem glasu, najprisutnija u Isusovu djelu spasenja. Marija je plod plemenitih roditelja Joakima i Ane. Oni su prema tome sigurno bili Bogu predani kad su mogli odgojiti takvo dijete, kraljicu svake svetosti, Blaženu Djevicu Mariju. I zato ih častimo kao svece u katoličkom kalendaru.

Prema tim podacima s Joakimom i Anom bilo je kao i s mnogim bračnim parovima u Svetom pismu koji nisu mogli imati djece. Tada nije bilo MPO niti su se ljudi igrali Boga. Ako Bog da dobro, ako ne, volja Božja. Život je Božji dar. A djeca su se začela iz intimnog odnosa dvoje ljudi koji su već tada radosno prihvaćali da kao mama i tata svome djetetu budu životni oslonac i radosna sigurnost. Bog je omogućio čovjeku kad ga je stvorio kao muško i žensko da sudjeluju u njegovu planu stvaranja novih ljudskih bića. Oni su vjerovali Bogu i njegovim planovima. Ali kao iskreni vjernici povjeravali su svoju čežnju Bogu. Željeli su dijete. Molitvom su konačno i dobili ono što su silno željeli. Bog im je darovao jedinstveno dijete, Mariju. Ona će onda postati i majkom Isusovom. Poruka njihova iskustva je jasna: Bog je Gospodar života. On nam povjerava život. Jednako tako Bog je onda i prvi i jedinstveni Otac svakog ljudskog bića. Jer dok roditelji s više ili manje radosti i povjerenja čekaju dijete koje je začeto, Bog koji daje osobnost i jedinstvenost, princip života ondosno besmrtnu dušu, on je svako takvo nastalo ljudsko biće od prvog časa želio i volio. Nismo uvijek sigurni da li su nas roditelji željeli, planirali, jer se događa život i kad to nije bilo u planu, i u okolnostma nekontrolirane strasti. To može biti za čovjeka kad dođe do te spoznaje o svojim počecima i bolno saznanje. No ono što je uvijek sigurno i što može onda biti lijek za sve ljudske rane i propuste to je upravo ta ljubav Božja. Ne samo Marija, ne samo Ivan Krstitelj, nego svako ljudsko biće od Boga je voljeno i planirano. Mi smo ljubljena djeca nebeskog Oca.

Pročitaj više

Možda si i ti, koji ovo čitaš, umoran od molitve. Možda si čak i prestao moliti jer si predugo kucao, a vrata se nisu otvorila. Ako jesi — nisi sam. I nisi zaboravljen. Možda se ne otvaraju vrata koja očekuješ, ali to ne znači da Bog nije s tobom. Ja odlučujem i dalje tražiti. I dalje kucati. I dalje vjerovati da je Bog vjeran i da mu je više stalo do mog dobra nego meni samoj.

Do zadnjega trenutka bio je svjestan svega. Nikada se nije tužio, samo je u posljednje vrijeme govorio da je pošao prema svome Gospodinu. I ugasio se toga nedjeljnoga jutra, na obljetnicu svoga ređenja, kao svijeća. Dogorijevala je i dogorjela. Drugi su u nju gledali otvorenih očiju, jer tako umiru samo veliki ljudi, samo svetci. Na zidu njegove sobe ostale su dvije slike, ona Isusa Krista i ona bl. Alojzija Stepinca, donesena još iz iseljeništva. U našemu srcu ostao je lik čovjeka o kojemu će se tek čuti. Do sada je on govorio o drugima, sada je vrijeme da se progovori o njemu.

PRENOSIMO

Domoljublje i nacionalni ponos doživljavaju se u dijelu društva kao prijetnja “najvećim dijelom zato što su se ljudi na koncertu okupili oko ideja koje ti mediji svom snagom nastoje prikazati u nepoželjnom svjetlu”. “Dubok je otpor prema Hrvatskoj državi i domoljublju.  On je povezan sa našim podjelama na različite pripadnosti u prošlosti, našim borbama za bolju povijest i velikim dijelom kameleonskoj politici HDZ-a”, rekao je fra Ante Vučković za portal Matice Hrvatske Misao.hr, koji prenosimo u cijelosti.