Pozornost je privukla prvoga dana srpnja objavljena vijest da je nadbiskup Olomouca u Češkoj Jozef Nuzik, koji je od prošle godine predsjednik Češke biskupske konferencije, kao »pomoć onima koji s obzirom na pomanjkanje svećenika ne mogu sudjelovati na nedjeljnoj svetoj misi«, udijelio privremeno odrješenje od te vjerničke obveze. U okružnici koja je pročitana na svim misama u nadbiskupiji, izravno se obratio vjernicima poručujući im da, nema li nedjeljne mise u njihovoj župi, odu na euharistijsko slavlje u susjednu župu u nedjelju ili subotu navečer (vigilija), ili da barem sudjeluju u službi riječi koju predvodi đakon.
No ako iz »teških razloga (npr. nepostojanje prometne povezanosti)« nikako mogu otići na misu, dopušteno im je umjesto slavlja provesti pola sata u osobnoj molitvi ili pratiti misu preko medija. Da je nadbiskup svjestan ozbiljnosti problema, svjedoči činjenica da dispenza vrijedi za »prijelazno razdoblje« do posljednjega dana ove godine. Slučaj dobro oslikava situaciju u kojoj se neke mjesne Crkve u Europi već nalaze, a mnoge bi se uskoro mogle naći.
Hrvati zaređeni izvan Hrvatske
»Koliko će katoličkih svećenika biti zaređeno u Europi 2025. godine? Jednostavno pitanje, ali nije lako na nj’ odgovoriti budući da na kontinentu ima više od 40 zemalja, s različitim običajima kad je riječ o evidentiranju.« Tako je američki portal »The Pillar«, koji se bavi crkvenim temama u SAD-u, ali i diljem svijeta, opisao stanje u Europi kad je o novim svećenicima riječ, uvevši čitatelje u svoj popis zemalja s njihovim brojem svećenika. Popis ima velikih manjkavosti, ali upućuje i na dobro poznavanje stanja u pojedinim zemljama. Tako, primjerice, za Hrvatsku kaže da »nema javno dostupnih podataka«, ali dobro predviđa da bi se taj broj »mogao kretati oko 40 u zemlji s katoličkom većinom«. Prema popisu koji je za svoje potrebe napravio Glas Koncila (objavljivanje portreta mladomisnika s osnovnim podatcima), Hrvatska, ako se izdvoji BiH sa 12 novozaređenih svećenika, ove godine ima 41 mladomisnika.
Prema »The Pillaru«, kad je riječ o Češkoj, »najmanje su četiri svećenička ređenja održana u zemlji koja se ponekad opisuje kao najateističkija zemlja u Europi« i u kojoj se na posljednjem popisu oko 750 tisuća građana, ili oko 9 posto ukupnoga stanovništva, izjasnilo katolicima.
Spomenuta stranica nije propustila registrirati da je jedan od dvojice novih svećenika zaređenih u Nizozemskoj Dino Deltin, »podrijetlom iz Hrvatske« (Gračišće u Istri); kao ni to da je »kardinal Ladislav Nemet 21. lipnja u Beogradu zaredio đakona Marka Koprčinu«, no nije istaknuto da je i taj novi svećenik rođen u Hrvatskoj, u Grabu kod Trilja, gdje će 3. kolovoza proslaviti mladu misu.
Ređenici – djeca useljenika
Spomenuti podatci uvod su u još jednu tendenciju koja se opaža posebno u visoko sekulariziranim zemljama ili zemljama gdje su većina katolika useljenici. Naime, sve je više slučajeva da ređenici ili dolaze iz drugih zemalja ili su djeca useljenika. Tako će »biskup Helsinkija (Finska) Raimo Goyarrola 16. kolovoza zarediti za svećenika đakona Chiena Nguyena rođena u Vijetnamu«, a nadbiskup Luxembourga kardinal Jean Claude Hollerich zaredio je u svibnju dvojicu novih svećenika, jednoga podrijetlom iz Brazila, a drugoga iz Vijetnama.
Podosta je pozornosti svećeničkim ređenjima posvetila austrijska agencija Kathpress. Jasno, najviše je prostora posvetila vlastitoj zemlji, objavivši da je broj ovogodišnjih ređenika najmanje 26 (neka još nisu održana), što je znatno iznad prosjeka u posljednjih deset godina (22 ređenja). Četrnaest je novozaređenih svećenika pritom rođeno kao Austrijanci, što je također iznad prosjeka. Jedanaest je svećenika zaređeno za redovničke zajednice, a prosječna je dob ređenika oko 34 godine.
Velike katoličke zemlje još uvijek solidne
Podosta je pozornosti austrijska agencija posvetila susjednoj Slovačkoj, koja se ove godine raduje 21 novomu biskupijskomu svećeniku i šestorici redovničkih. Od biskupijskih novozaređenih svećenika dvanaestorica pripadaju rimokatoličkomu obredu, a devetorica neusporedivo manjoj grkokatoličkoj zajednici. Pad je, međutim, očit kad se iznesu brojke iz prošlosti. U zemlji u kojoj do baršunaste revolucije mnogi mladići nisu mogli legalno postati svećenicima, od 1995. do 2005. zaređeno je 669 svećenika; od 2006. do 2010. zaređeno ih je 289, od 2016. do 2020. Crkva je dobila 220 svećenika, a od 2021. do ove godine 160.
Premda »u Poljskoj pada broj katoličkih ređenja«, u toj zemlji i ove godine broj novih svećenika iznosi kao u »jedva kojoj drugoj zemlji u Europi«. Riječ je o 208 novozaređenih, od čega su 67 redovnici. No ako se uzme u obzir da je 2013. godine zaređen 401 svećenik, 2023. njih 288, a prošle godine 235, tendencija pada je očita i snažna. Ipak, daleko je to od stanja, primjerice, u Njemačkoj za koji ni portal »Pillar« nema podatke za ovu godinu, ali s obzirom na iskustvo iz prošlih godina procjenjuje broj ređenja na manje od 30 (prošle ih je godine bilo 29), navodeći k tomu neimenovanoga komentatora koji je još ranije procijenio da će biti zaređena 24 nova svećenika.
Mnogo bolje stoji navodno sekularistička Francuska, čija Crkva ove godine može računati sa 90 novih svećenika. Za takozvane velike europske tradicionalno katoličke zemlje Italiju i Španjolsku spomenuti portal nema podatke. Za Italiju međutim navodi da je od 2018. godine ukupni broj novozaređenih redovito manji od 400, a posljednji je podatak koji posjeduje za Španjolsku 79 novih svećenika u 2023. godini. Pritom napominje da su »tendencije zvanja u Španjolskoj globalno značajne budući da ta zemlja daje više misionara od bilo koje druge zemlje«.
Čuvati se prebrza zaključivanja
Spomenuti američki portal donio je svoj zaključak. Kad je riječ o Europi, kaže se, treba se čuvati prebrza zaključivanja jer se zemlje jako razlikuju s obzirom na veličinu, tj. broj katolika, te crkvene i društvene prilike. Ipak »broj novih svećenika gotovo je svagdje u Europi ispod razine nadoknade«, tj. veći broj svećenika odlazi u mirovinu ili umire nego što ih se zaredi. Mnoge zemlje »uvoze« svećenike iz Azije i Afrike. »Neke zemlje – posebno je to očito u Njemačkoj – svjedoče rekordno niskim brojkama, a čini se da druge – primjerice Austrija i Irska – pokazuju znakove oporavka«, kaže se u prilogu koji ipak završava vedrim zaključkom. »Posvuda postoji napast da se o Europi piše kao pustinji svećeničkih zvanja. No time se možda podcjenjuje sposobnost mjesnih Crkava da se oporave. Ili, rečeno manje sociološki, sposobnost Duha Svetoga da nadahne obnovu svećeništva u Europi«, zaključuje portal.
U nekim je zemljama kriza svećeničkih zvanja posebno izražena. Tu ulaze i dvije Hrvatskoj susjedne zemlje. U Sloveniji su ove godine zaređena samo dvojica svećenika, jedan za Ljubljansku nadbiskupiju, a jedan za kapucine. Spomenuti portal podsjeća da je u sedamdesetima Slovenija redovito dobivala više od 50 mladomisnika. Za Mađarsku pak ne zvuči toliko alarmantno podatak o 14 (u trenutku objavljivanja) očekivanih ređenja ove godine, nego podatak da se za dijecezanske svećenike diljem zemlje priprema manje od sto kandidata, »za razliku od 420 prije dva desetljeća«.
Izvor: Glas Koncila
