* Prošli tjedan uživali smo u milosti i radosti Mladifesta. Toliko je bilo molitve, pjesme, plesa. Tisuće mladih iz svih krajeva svijeta koji su pokazali da Bog i danas kuca na vrata njihova srca. Možemo slobodno reći bio je to susret Neba i zemlje.
* U svoj ovoj ljepoti i radosti, susreli smo se sa jednom pojavom koja pokazuje koliko su se naše vrijednosti izmijenile. O čemu je riječ, riječ je o tome kako su kućni ljubimci zauzeli mjesto koje pripada djeci i čovjeku. Da se ne bi mene krivo razumjelo, ne govorim ovo iz mržnje prema životinjama, daleko od toga. Ljubimci su često vjerni i mogu biti izvor radosti. Ali čovjek je ta kruna Božjega stvaranja, stvoren na sliku Božju i zato je njegovo dostojanstvo iznad svake životinje.
* Kroz ovaj Mladifest je bilo potrebno često puta govoriti i upozoravati hodočasnike da kućni ljubimci ne mogu biti u dvorištu i prostoru gdje se moli i slavi Bog, gdje se slavi euharistija. To nikako nije prostor za kućne ljubimce, to je prostor gdje se susrećemo sa živim Bogom. Mnogi koji su došli sa kućnim ljubimcima u sveti prostor kad ih se upozorilo, oni su reagirali ne samo sa nerazumijevanjem, nego i agresijom, povišenim tonom, pa čak i uvredama.
* I sada bi se trebao čovjek zapitati, pa zar je ljubav prema ljubimcu iznad poštovanja prema Bogu? Zar smo spremni braniti pravo psa da uđe u crkveno dvorište, a šutjeti kada se vrijeđa Presveti Sakrament ili psuje ime Blažene Djevice Marije? Zašto se tako oštro ne branimo svoga Boga kad ga drugi vrijeđaju.
* Ajmo malo pogledati evanđelje. Isus je ulazio u Hram s dubokim poštovanjem. Svi Židovi kad ulaze u Hram pokrivaju glavu, a tako i Isus, ulazi i pokriva glavu. A zašto su pokrivali glavu, jer su znali: “Sada ulazim pred lice Boga.” A pogledajmo danas? U crkvu ulazimo polugoli, u šorcu, golih leđa, sa mobitelom u ruci, kao da smo pošli na plažu, bez imalo svijesti gdje smo ušli.
* Kad smo već kod ljubavi prema našim ljubimcima, znam da će mi neki prigovarati kako je sv. Franjo ljubitelj životinja, to je točno volio je životinje. Ali baš zato što ih je sv. Franjo Asiški volio, znao je gdje im je mjesto. Sv. Franjo nikad nije i ne bi dozvolio da životinja uđe u crkvu. Nikad ne bi dozvolio da životinje odaju po crkvi dok se slavi euharistija. On je dobro znao razliku između stvorenja i Stvoritelja. Kod njega je Bog uvijek bio na prvom mjestu, ono sveto je čuvao i branio. Ali mnogi ti koji se bore za zaštitu životinja sv. Franju koriste za svoj probitak.
*Ako vjerujemo da je Euharistija susret sa našim živim Kristom, onda se pred tim susretom skida kapa, spušta glas, kleči se na oba koljena, a ne dovodi se psa ili druga životinja da “sudjeluje” u misi. Pas ne zna što je Euharistija, ali ti i svi mi znamo! I zato ćeš ti polagati račun pred Bogom za to kako si poštovao Njegovu prisutnost.
* Vrijeme je da prestanemo iskrivljavati ljestvicu vrijednosti i pokušavati nešto nasilu uvesti što ne priliči i što se kosi sa zdravim razumom. Bog mora uvijek biti na prvom mjestu, a onda Čovjek, Njegova slika i prilika, odmah iza slijede životinje, dragocjen dar, dolaze nakon toga. A sveti prostori, poput crkve i oltara, crkvenog dvorišta, moraju ostati nedodirljivi, čisti, dostojanstveni. Ne za kućne ljubimce, ne za šetnju, ne za izlete – nego za susret sa živim Boga, za susret Boga i čovjeka.
* Ovih dana Međugorje je bio svjetionik molitve. Ali svjetionik ne služi samo da divno svijetli, on služi i da opominje. A ova opomena je jasna i moramo je shvatiti: poštujmo ono što je sveto! Ne zamjenjujmo djecu psima, ne stavljajmo životinje ispred čovjeka i nikada, nikada ne zaboravimo tko je Bog i što je Njegovo.
Izvor: Fra Marin Mikulić Facebook
