Crni petak je parareligija modernog čovjeka s elementima lažne vjere: trgovačkim centrima kao hramovima, blještavim svjetiljkama, glazbom, mirisima… sve inscenirano kao obred

Crni petak. Dan koji je postao poseban. Zašto? Pa zato što je taj dan postao „blagdan popusta“ ili možda bolje reći praznik pohlepe. Kupit ću to, iako mi ne treba. Kupujem jer je sve na popustu. Neki izvori kažu da „crni petak“ potječe iz Amerike, kad su se prodavali robovi. Kad bi završila sezona rada, gospodari bi svoje robove, vodili na tržnicu i prodavali po jeftinoj cijeni. Jer nisu mogli prodavati po punoj cijeni: jer su ti robovi istrošeni, izmoreni, izmučeni…. Onda su „rasprodavani“ po sniženim cijenama, kao stoka (životinje).
Opet, neki tvrde da je to mit. Ako je mit, zašto se onda ne zove bijeli petak, žuti petak, zeleni petak itd. A znamo, na žalost, da su robovi bili crne kože, dovedeni iz Afrike i drugih zemalja. Bez obzira je li istina ili mit, ali je jedino sigurno: da je duh Crnoga petka ostao isti, a taj duh je da je se nekada prodavao čovjek.
Današnji čovjek svake boje kože postaje rob potrošačkoga sistema. Nekad su se robovi prodavali na tržnici, ali danas se ljudi sami prodaju za „akciju“, „popust“ i „crni petak“. Nekad se možda kupovao čovjek, ali se danas kupuje čovjekovo srce, vrijeme, život, dostojanstvo. Možda neki ne žele da se Crni petak povezuje s prodajom robova jer se boje istine, jer bi istina možda bila previše bolna za današnje „civilizirano društvo“. Ako se istina i krije, ako se postavljaju argumenti koji tvrde da nema vaza s prodajom robova, duhovna istina ostaje ista: Crni petak je dan trgovanja čovjekom.
Usudit ću se reći kako trgovački centri tih dana postaju ako crkve novog vremena. Umjesto oltara vidimo blagajne. Umjesto hostije vidimo kreditne kartice, Umjesto svijeća vidimo neonske reklame. Zato Crni petak nije samo jedan običan dan, jer taj dan ima neki svoj duh. Duh koji kaže: „Nisi vrijedan ako nemaš. Nisi sretan ako ne kupiš. Nisi živ ako ne posjeduješ.“ Zato je ovaj duh ubojica, koji ubija srce, a budi pohlepu. Duh koji zamjenjuje molitve nekakvim reklamama, a ljubav sa cijenom.
I zato bih ja rekao da Crni petak nije samo dan. On je parareligija. Kvazireligija modernog čovjeka. On ima svoje elemente lažne vjere. Ima svoje hramove: Trgovački centri. Blještave svjetiljke, muzika, mirisi, sve inscenirano kao obred. Mass euforije. Hodočašće za novčanik. Ima svoje svećenike: Influenceri, promotori, reklame. Ljudi koji propovijedaju: „Dođi! Kupuj! Spasi se kroz popust!“ Nemoj propustiti! To ti je životna prilika. Ima svoje sakramente: kreditna kartica, kupon, popust, akcija. To su znakovi pripadnosti kultu posjedovanja. Imaju svoje vjernike: ljude koji ustaju rano, stoje u redovima, guraju se, svađaju se – i sve to da kupe još jednu stvar koja će postati smeće za godinu dana. Imaju svoje žrtve: žrtvuju se zdravlje, mir, obitelji, odnose, nedjelju, molitvu, smirenost. Čovjek se pretvara u roba vlastite želje.
Nažalost, Crni petak je dan parareligija. I to bez Boga, bez svetosti, bez spasenja i to samo sa jednim bogom: bogom posjedovanja.
Ali, neki će reći da pričam gluposti, da sam poludio, da se petljam tamo gdje mi nije mjesto, da smo mi svećenici ovakvi i onakvi itd. Može svatko kazati što hoće, ali ja samo jedno želim svim ljudima: spasenje. Da se svi spase, da svi spoznaju Boga i da ih materijalno ne proguta. To želim svim srcem.
Ali eto, neki će reći: ma to je samo zabava, to su samo obični popusti, to je samo malo adrenalina. Ja mislim da nije i da je to sve dijagnoza. Crni petak pokazuje koliko je čovjek unutra pocrnio. Crn je jer je novčanik važniji od savjesti. Crn jer ljudi trče za stvarima, a bježe od Boga. Crn jer čovjek misli da će ga sretnim učiniti televizor, a ne Euharistija. Ako je ikada Crni petak imao veze sa prodajom robova ili ako je od toga počelo, danas je ovaj dan povezan s nečijim puno gorim: čovjek dobrovoljno prodaje sam sebe. I to bez prisile i bez lanaca, potpuno slobodno.
Moramo znati jednu stvar: Isus ne poznaje „akcije“ ni „sniženja“. Isus nije dao život na popust, nije dao pola sebe, nego je dao čitavog sebe, za naše spasenje. Nije nikad rekao: „Kupite dvije molitve, a treća gratis.“ On je dao sve i to sve, dao je iz ljubavi. I zato i mi i Crkva mora glasno reći: Crni petak nije nevina zabava. To je duhovni virus koji ždere čovjekovo dostojanstvo, koji pretvara sve u robu, koji iz srca briše tišinu, molitvu, zahvalnost i Božju prisutnost.
Ali kad se ugase svjetla svih trgovačkih centara, što slijedi? Što slijedi nakon tih dana ludila? Slijedi ovo: praznina, umor, minusi na računu, napetost u obitelji, osjećaj da si opet nasjeo – i pitanje: „Jesam li ja stvarno zbog ovoga gazio čovjeka pored sebe?“ I zato je Crni petak dan kad čovjek sam sebi dokazuje koliko je slab, ranjiv, ovisan i lako manipuliran.
Zato se ovdje važno prisjetit Isusovih riječi: „Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.“ Isus nije protiv kupovine, nego protiv robovanja. Nije protiv trgovine, nego protiv trgovanja dušom. On zna da čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. Ali mi danas živimo o svakoj reklami koja izlazi iz ekrana.
Kad bi ljudi danas trčali u crkve kao što trče po popuste, ne bi bilo praznih klupa. Kad bi se redovi za ispovijed protezali kao pred trgovinama, svijet bi bio bijel, a ne crn. Kad bi se ljudi u ovome današnjem vremenu pripremali za Euharistiju kao za „akciju stoljeća“, zemlja bi mirisala na raj, a ne na plastiku.
Ajde da zamislimo ovo: da umjesto Crnoga petka imamo Bijeli petak. Da bude to dan da ljudi daruju drugim ljudima u potrebi, a ne da grabe. Da bude to dan kad se otvara srce, a ne novčanik. Kad ljudi ne traže popuste nego da traže oprost. E ovo bi bio petak dostojan čovjeka.
Da Bijeli petak bude dan kad ću ja reći: Ne idem u trgovački centar, idem pred Presveto. Ne kupujem još jednu nepotrebnu stvar, nego idem dati onome kome je potrebno. Ne klanjam se popustu, nego se klanjam svome Bogu jedinome. Moramo znati da sve što kupimo, ako je višak proći će. Sve što daruješ Bogu, to će ostati vječno.
I za kraj. Na dan Crnoga petka, ne dopusti da te svijet povuče. Ti lijepo stani, razmisli i pomoli se. Jer ako taj dan milijuni trče za stvarima, ti budi onaj koji će trčati za Kristom. Ako se svijet klanja popustima, ti se klanjaj Bogu. U vremenu u kojem se čovjek prodaje, ti budi onaj koji brani ljudsko dostojanstvo.
Crni petak je spomenik ljudskoj praznini. To je dan kad čovjek prodaje dušu za torbu, savjest za ekran, mir za mobitel. Crkva nas poziva da se vratimo vrijednostima koje ne blijede, koje se ne troše i ne stavljaju na sniženje. Jer ono što se kupuje, to prolazi. Ali ono što se daruje iz srca, to ostaje vječno.