Došašće 2025. - Ususret Nadi

JAČI OD TAME: Došašće nas poziva na jednostavan, ali hrabar korak, dopustiti Bogu da On započne nešto novo u nama

Večeras, prije spavanja, reci samo jednu rečenicu: „Gospodine, započni u meni ono što si započeo u Mariji.“ Ne objašnjavaj. Ne analiziraj. Ne opravdavaj se. Dopusti da ta molitva otvori vrata koja već dugo stoje zatvorena.

Autor: P. Anto Bobaš
event 08.12.2025.
Photo: Zvonimir Barisin/Pixsell

Živimo u svijetu koji proizvodi strah brže nego svjetlo, u kulturi koja čovjeka mjeri po korisnosti i učinkovitosti, u vremenu koje više vjeruje algoritmima nego savjesti. U takav svijet Bog ulazi na način koji se ne može izračunati: ne u tvrđavama, nego u srcima; ne u egzaktnoj statistici, nego u jednoj djevojci iz Nazareta; ne u ljudskoj moći, nego u Božjoj milosti.
Danas slavimo trenutak u kojem je Nada prvi put udahnula zrak ovoga svijeta: Bezgrješno Začeće Marijino — početak novoga stvaranja. I zato je duboko istinita ona rečenica koju sam propovijedao od početaka moga svećeništva — od 1990. godine — kada smo moj brat Jadranko i ja utemeljili kršćanski rock bend Glasnici nade. Govoreći i pjevajući, svjedočili smo: postoji Nada koju ni grob ne može zanijekati!
To je ona ista Nada koju već 35 godina naviještam kao Glasnik nade — Nada koja ne izvire iz čovjeka,
nego iz Boga koji dolazi.

Biblijski temelj
„Zdravo, milosti puna!“ (Lk 1,28) Anđelov pozdrav nije kompliment. To je objava Božjeg zahvata u povijest.
Bog je u Mariji pripremio prostor u koji zlo nema pristupa. U njoj počinje nova povijest — povijest koja govori da čovjek nije određen svojim ranama, slabostima ni prošlošću. Kada Bog započinje, On započinje ondje gdje čovjek više ne može.


Duhovna analiza – pogled u sebe i svijet
Danas mnogi nose terete koji ih čine umornima: osjećaj da nisu dovoljno dobri, sjećanja koja peku, slabosti koje se ponavljaju, strah od budućnosti i rana iskustva koja prate poput sjene.
Digitalno doba taj teret samo pojačava: sve mora biti brzo, savršeno, učinkovito. Nema vremena za proces, rast ni ranjivost. Čovjek se srami svojih slabosti i prekriva ih virtualnim maskama.
A Marija Bezgrješno Začeta stoji pred nama kao tiha revolucija: pokazuje da čovjek nije zbroj svojih pogrešaka, nego prostor Božje mogućnosti. Bezgrješno Začeće nije privilegij koji nas udaljava od nje —
nego putokaz koji pokazuje kamo Bog želi dovesti svako srce.

Poziv na obraćenje
Došašće nas poziva na jednostavan, ali hrabar korak, dopustiti Bogu da On započne nešto novo u nama.
To znači ne nositi prošlost kao okove, ne gledati sebe samo kroz svoje slabosti, prestati vjerovati laži da je „prekasno“, dopustiti milosti da ima posljednju riječ i vjerovati da Bog može obnoviti ono što čovjek ne može.
Bezgrješno Začeće je poziv: „Dopusti Bogu da bude jači od tvoje tame.“

Adventski čin za današnji dan
Večeras, prije spavanja, reci samo jednu rečenicu: „Gospodine, započni u meni ono što si započeo u Mariji.“ Ne objašnjavaj. Ne analiziraj. Ne opravdavaj se. Dopusti da ta molitva otvori vrata koja već dugo stoje zatvorena.

Riječ Nade
Bezgrješno Začeće nije priča iz prošlosti — nego kompas za dušu. U svijetu koji ponavlja da je sve određeno genetikom, traumama i slabostima, Marija stoji kao svjedokinja da milost ima posljednju riječ.
Tko se izgubio — neka gleda u nju. Tko misli da je kasno — neka sluša nju. Tko osjeća tamu — neka pozove nju.
Jer Bog koji je u njoj započeo novo stvaranje, želi ga započeti i u tebi. Nadu ne ulijeva svijet, nego Onaj koji dolazi: u Mariji punoj milosti, u svijetu gladnom svjetla, u srcu koje se usuđuje početi iznova.

Pročitaj više

Njihovi glasovi nisu bili savršeni po mjerilima svijeta, ali su bili istiniti — nosili su u sebi težinu života, ali i mir koji dolazi iz vjere. Oni nisu pjevali da bi se čuli, nego da bi izdržali, da bi molili, da bi ostali.

Premda je Uskrs najvažniji blagdan i kod protestantskih crkava, Veliki petak je stekao posebno, središnje značenje za protestante. Za to je presudan bio Lutherov teološki smjer usmjeren na takozvanu „teologiju križa“ kao suprotnosti tadašnjoj dominantnoj “teologiji slave”.

Mnogi se izvlače površnim prigovorima kako svećenik komu se ispovijedaju nije ništa bolji od njih, kako je i on čovjek, kako je možda i gori od njih. Sve to može biti istina. Svećenik baš kao i svaki vjernik odgovara pred Bogom za svoje čine i svoju vjernost, a isto tako kao i svaki vjernik ima potrebu pred nekim svojim kolegom obaviti svoju redovitu ispovijed. Ali kad aktivno ispovijeda onda je on u službi sakramenta, opunomoćenik Crkve, radi nešto u ime Isusovo, i onda je nad njim i nad tim činom što izvršuje autoritet Krista i Crkve.