U suvremenom svijetu mnogo je dojma, a malo stvarnosti; mnogo svjetlucanja, a malo istinskoga svjetla. Advent nas tiho uči razlikovati ono što samo sliči na dobro od onoga što jest dobro. Istina se ne nameće — ona šapće. Laž najčešće govori glasno. Zato je advent vrijeme budnosti: vrijeme u kojem srce ponovno uči gledati jasno.
Adventski znak vremena
U svijetu u kojem živimo raste jedna tiha, ali opasna stvarnost: radost nestaje s lica ljudi. Djeca se smiju sve manje. Mladi se boje budućnosti. Odrasli žive iscrpljeni obvezama. Stariji se povlače u brige i tugu. A još je nešto dublje: mnogi se boje radosti — kao da je osmijeh izdaja vlastite boli; kao da je radost nepoštena prema onome što trpimo.
Ali Bog nikada nije zabranio radost. Naprotiv, Bog zapovijeda radost, jer radost ne počiva na okolnostima, nego na Njemu. Zato treća nedjelja Došašća ima ime koje odjekuje kao poziv: GAUDETE — RADUJTE SE!
Ne zato što smo sve riješili. Ne zato što je sve lako. Nego zato što On dolazi. A gdje On dolazi — tamo radost ponovno diše.
Biblijski temelj
„Nek’ se uzraduje pustinja… Ukrijepite ruke klonule… Recite preplašenim srcima: ‘Ne bojte se!’“ (Iz 35,1–4)
Izaija govori narodu koji je izgubio snagu, radost i volju za život. I baš njima naviješta: Bog dolazi preobraziti pustinju. Bog dolazi vratiti boju licu i snagu koraku. Bog dolazi obnoviti ono što je izgubljeno.
Radost nije plod optimizma, nego plod Božjeg zahvata u čovjeku. Evanđelje (Mt 11,2–11) ide još dalje: Isus pokazuje radost kroz djela koja mijenjaju stvarnost — slijepi progledaju, hromi hodaju, siromasima se naviješta Evanđelje. Radost je vidljiv trag Kraljevstva koje dolazi.
Duhovna analiza – pogled u sebe i svijet
Čovjek današnjice nosi težak teret: stalnu preopterećenost, strah od budućnosti, prezasićenost lošim vijestima, površnost digitalnog života i tihi osjećaj da je „radost rezervirana za druge“.
Koliko puta čujemo: „Ne želim prerano vjerovati u dobro.“ „Ako se radujem, život će me brzo razočarati.“
„Samo čekam kad će opet nešto poći loše.“
To je duhovno stanje koje guši srce. A došašće donosi sasvim drugačiju rečenicu: Radost je čin vjere, a ne osjećaja. Radost je hrabrost.
Poziv na obraćenje
U trećem tjednu Došašća Gospodin nas poziva: „Vrati se radosti koja ne prolazi.“ To znači, ne čekaj savršene uvjete, ne uvjetuj radost odsustvom križa, ne misli da je tuga „duhovnija“ od osmijeha, ne zaboravi primijetiti dobro koje Bog već čini, ne daj da strah zatvori vrata radosti.
Bog ne traži umjetne osmijehe. Bog traži otvoreno srce — i u njemu radost ponovno niče. Čak i kroz suze.
Adventski čin – mala praksa za ovaj tjedan
Svaki dan pronađi jedan znak dobra i zahvali za njega. Možda je to pogled djeteta, ruka prijatelja, trenutak tišine, jedan mali uspjeh, tračak nade.
Reci Gospodinu: „Ozdravi u meni ono što je ugasilo radost.“ Učini jedan čin nježnosti ili dobrote: poruka ohrabrenja, poziv starijoj osobi, mali znak dobrote. Radost se obnavlja djelima.
Večernja molitva: „Isuse, otvori mi oči da vidim Tvoja djela u svojoj svakodnevici. Otvori mi srce za radost koju Ti daješ.“
Riječ Nade
Došašće nije vrijeme tjeskobe, nego tihe Božje radosti: radosti koja se može roditi u umoru, u borbi, u neizvjesnosti; radosti koja se oslanja ne na našu snagu, nego na Njegovu blizinu. Jer Bog dolazi. I nikada ne odustaje od tebe.
Zato kršćanin može reći nešto što svijet više ne razumije: „Radujem se — jer moj Gospodin je blizu.“
Moj dominikanski poziv i moja svećenička služba žele upravo to: nositi radost ondje gdje se ona izgubila.
Zato je ova nedjelja, Gaudete, baš nedjelja kao stvorena za one koji žele vjerovati da radost ima budućnost — jer dolazi od Boga.
A već sutra Došašće ide korak dublje — u svakodnevicu u kojoj se radost mora naučiti čuvati i onda kad se srce boji budućnosti.
