Pred sam Božić Bog uči čovjeka šutjeti da bi mogao govoriti. U današnjem Evanđelju događa se nešto naizgled neznatno, a zapravo duboko i odlučujuće: Bog vraća glas Zahariji. Ne zato da bi on sada govorio više, nego da bi govorio istinito. Zaharija je zanijemio jer nije povjerovao. Ali Bog ga nije kaznio tišinom.
Bog ga je liječio tišinom. Devet mjeseci Zaharija je živio bez riječi. Bez opravdanja. Bez objašnjavanja.
Bez kontrole.
U toj tišini čovjek prestaje braniti sebe. Prestaje se skrivati iza rečenica. Prestaje manipulirati riječima. I tek tada Bog može progovoriti. To je važna poruka pred Božić: da Bog prvi govori.
Glasnik koji priprema put
Prorok Malahija danas naviješta: „Evo, šaljem glasnika svojega da pripravi put preda mnom.“ Prije nego Bog dođe, On budi srce. Ivan Krstitelj nije slučajna pojava. On je znak da se Bog približio. Njegova zadaća nije da zauzme prostor, nego da ga oslobodi. Zato se Zahariji ne vraća samo glas — vraća mu se poslanje.
Bog ne želi samo da govorimo. On želi da govorimo ono što dolazi od Njega. Advent nas tako podsjeća: nije svaka riječ potrebna, ali je svaka istinita riječ nužna.
„Ivan mu je ime“ — ime koje dolazi od Boga
Središnji trenutak Evanđelja je rečenica: „Ivan mu je ime.“ Ne ime koje su smislili ljudi. Ne ime tradicije. Ne ime očekivanja okoline. Ime koje dolazi od Boga. U Bibliji ime nije etiketa. Ime je poziv. Ime je poslanje.
Ime je identitet. „Ivan“ znači: Bog je milostiv. To je cijeli smisao njegova života. Pripraviti put Onomu koji dolazi s milosrđem, a ne s osudom.
Tek kad Zaharija prihvati ime koje Bog daje, njegova se usta otvaraju. Riječ se rađa iz poslušnosti srca.
Duhovna analiza – Gdje sam ja nijem?
Ovo Evanđelje ne pita samo o Zahariji. Ono pita o nama. Gdje sam ja nijem? U vjeri, u povjerenju, u molitvi, u opraštanju, u svjedočenju, u hrabrosti da činim dobro.
Možda sam nijem jer sam ranjen. Možda jer sam razočaran. Možda jer sam se umorio. Možda jer se bojim.
Ali kao Zahariju, Bog i nas želi osloboditi nijemosti. I ne kaže: „Govori više.“ Nego: „Dopusti da Ja govorim u tebi.“
Pred Božić Bog ne traži elokventnost. Traži srce koje sluša.
Poziv na obraćenje – Prihvati ime koje ti Bog daje
Bog i nama daje ime. Novo ime. Ime koje svijet ne može dati niti oduzeti. Svijet nas često naziva imenima naših slabosti: neuspješan, umoran, kriv, zaboravljen. Bog govori drukčije: Ljubljeni. Pozvani. Čuvani. Dragocjeni. Moji.
Obraćenje danas znači: prestati slušati imena koja nam drugi lijepe i početi vjerovati imenu koje Bog izgovara nad nama.
Adventski čin – mala praksa za danas
Napiši jedno ime koje si često daješ ili koje ti je svijet dao, a ranjava te. Zatim ga prekriži i ispod napiši: „Ljubljen sam od Boga.“ Tri puta polako izgovori: „Gospodine, daj mi srce koje sluša Tvoje ime.“ Danas uputi jednu blagu, istinitu riječ nekome — kao znak da se i tvoj glas oslobađa.
Večernja molitva: „Gospodine, otvaraj moja usta da blagoslivljam, i moje srce da sluša Tebe.“
Riječ nade pred sami prag Božića
Pred Božić Bog želi da znaš: On ne donosi samo Dijete. On donosi tvoj identitet. Ne zove te onim što si bio, nego onim što po Njemu možeš postati.
Ime koje ti Bog daje nosi budućnost. A Onaj koji dolazi — Novorođeni Kralj — dolazi ti reći tvoje pravo ime: „Ljubljeni, ne boj se. Ja sam s tobom.“



