U vremenu u kojem se granice između umjetnosti, provokacije i svjetonazorske poruke sve češće brišu, portal Vjerujem.hr donosi serijal tekstova koji se bavi duhovnim razlučivanjem suvremene kulture, s posebnim naglaskom na mlade ljude i njihovu ranjivost. Polazeći od stvarnih životnih svjedočanstava, aktualnih kulturnih događaja i iskustva pastoralnog rada, ovaj niz tekstova ne nastoji osuđivati ni plašiti, nego razumjeti, upozoriti i ponuditi put. Teme poput sotonizma, estetike tame, idolizacije izvođača, gubitka osjetljivosti za sveto i krize identiteta obrađuju se mirno, argumentirano i bez senzacionalizma. Serijal nije reakcija na jedan događaj niti napad na glazbu ili umjetnost. On je izraz zabrinutosti Crkve za dušu mladog čovjeka, u svijetu u kojem se o slobodi govori glasno, a o odgovornosti i smislu sve tiše. Svaki tekst može se čitati samostalno, ali zajedno čine cjelinu koja poziva na ono što je danas prijeko potrebno: razlučivanje, hrabrost i nadu. Jer, kako nas podsjeća Evanđelje: Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. (Iv 1,5)
Kad bunt postane tama: kako sotonizam zavodi mlade
Ovaj tekst nastaje iz pastoralne zabrinutosti Crkve pred stvarnošću koju sve češće susreće: velik broj mladih ljudi udaljava se od vjere, a dio njih smisao, identitet i osjećaj slobode traži na rubovima tame. Povod za pisanje nije želja za senzacijom, nego stvarni susreti, stvarne sudbine i aktualni kulturni kontekst u kojem se estetika pobune, tame i poricanja Boga sve češće prikazuje kao put oslobođenja.
U tom se kontekstu u javnosti ponovno otvorila rasprava o granicama umjetničke slobode, osobito u svezi s rock-kulturom i nastupima izvođača poput Marilyn Mansona, čija simbolika i poruke svjesno koriste motive tame, destrukcije i radikalne pobune. Taj koncert ovdje nije središnja tema, nego povod da se o ovoj stvarnosti govori mirno, razlučeno i odgovorno.
U tekstu se također spominje Angela, stvarna osoba i stvarno svjedočanstvo. Riječ je o Talijanki koja je, nakon djetinjstva obilježenog napuštenošću i nasiljem, prošla put ovisnosti i uključenosti u sotonističku sektu, a potom – uz dugu i zahtjevnu pratnju Crkve – pronašla put povratka slobodi i vjeri. Njezina se priča ovdje ne iznosi radi šoka, nego kao pastoralno upozorenje i nada: upozorenje da se s tamom ne igra i nada da nijedan put nije nepovratan.
Crkva u ovom tekstu ne govori protiv mladih, glazbe ili kulture. Govori za mladog čovjeka – i za sve koji su za njega odgovorni.
Sotonizam rijetko počinje obredima – počinje ranom
Kad se govori o sotonizmu, mnogi odmah pomisle na rituale, simbole i mračne obrede. No iskustvo Crkve i svjedočanstva onih koji su iz toga izašli govore drukčije: sotonizam rijetko počinje obredima. Najčešće počinje ranom. Ranom napuštenosti, nasilja, poniženja, gubitka povjerenja u odrasle i autoritete. Rijetko tko svjesno krene tražiti zlo. Mladi koji ulaze na takve putove najčešće traže smisao, identitet, osjećaj vlastite vrijednosti i pripadnosti. U tom traženju bunt se lako nameće kao put slobode.
Mladi ne traže zlo, nego smisao, moć i identitet
Adolescencija je vrijeme dubokih pitanja: Tko sam? Vrijedim li? Pripadam li ikome? Ako mladi na ta pitanja ne naiđu na odgovor u obitelji, zajednici ili Crkvi, potražit će ih drugdje. U tom prostoru praznine pojavljuju se poruke koje obećavaju brze odgovore: slobodu bez odgovornosti, moć bez odnosa i identitet bez istine.
Bog se pritom često prikazuje kao prepreka: netko tko sputava, zabranjuje i oduzima radost. Bunt protiv Boga tada ne izgleda kao zlo, nego kao oslobođenje. Ali bunt koji izgubi vezu s istinom vrlo brzo izgubi i smjer.
Angela – kad rana preraste u pobunu
Životna priča Angele jasno pokazuje tu dinamiku. Napuštena nakon rođenja, obilježena nasiljem i gubitkom sigurnosti, rano je naučila da se ne može pouzdati ni u koga. Novac joj je postao mjerilo vrijednosti, tijelo sredstvo moći, a odnosi pokušaj bijega od praznine.
Kad je izgubila zaručnika neposredno prije vjenčanja, njezina bol nije našla put prema iscjeljenju, nego prema pobuni. Na sprovodu je izgovorila rečenicu koja sažima unutarnju logiku mnogih sličnih sudbina: „Ako postojiš, učinit ću sve da te uništim.“ To nije bila teološka rasprava, nego krik ranjenog srca.
Pobuna pod krinkom slobode
Sotonizam se u tom kontekstu ne pojavljuje kao „štovanje zla“, nego kao radikalni oblik pobune. Nudi ono što ranjena osoba želi čuti: ti si poseban, ti si iznad drugih, ti imaš moć i ti ne moraš slušati nikoga. Bog se pritom više ne doživljava kao Otac, nego kao neprijatelj slobode. Granice se proglašavaju nasiljem, a poslušnost slabošću.
Angela svjedoči kako je put od „igre sa simbolima“ do ozbiljnih obreda bio kratak. Svaki korak obećavao je više kontrole, a donosio manje slobode. Na kraju tog puta nije stajala moć, nego gubitak vlastite volje.
Zašto to posebno privlači mlade
Mladi su osobito osjetljivi na poruke koje nude ekstrem. Ekstrem daje osjećaj „živosti“, pripadnosti i posebnosti. Sotonizam često nudi identitet „izabranih“, onih koji „znaju više“ i „ne boje se ići do kraja“. U kulturi koja relativizira dobro i zlo, a tamu često romantizira, granice se brišu. Ono što je nekoć upozoravalo, danas se prikazuje kao estetski izbor ili osobni stil. Problem nije u pitanjima mladih, nego u odgovorima koje dobivaju.
Put koji započne buntom završava gubitkom slobode
Angela je na kraju tog puta došla do točke u kojoj više nije odlučivala sama. Sloboda koju joj je bunt obećavao pretvorila se u ropstvo. Paradoks je jasan: put koji započne traženjem slobode završava njezinim potpunim gubitkom. Izlaz iz tame nije došao kroz novu moć, nego kroz susret s bezuvjetnom ljubavlju. Ne kroz pobunu, nego kroz povratak povjerenju. Ne kroz poništenje granica, nego kroz prihvaćanje istine.
Prvo upozorenje – i poziv
Ovaj tekst nije napisan kako bi se nekoga uplašilo ili osudilo. Napisan je kao upozorenje i poziv roditeljima, pastoralnim djelatnicima i svima koji rade s mladima. Mladi ne trebaju zabrane bez odnosa. Trebaju odrasle koji slušaju, prate i ne bježe od teških pitanja. Trebaju Crkvu koja neće relativizirati zlo, ali ni izgubiti suosjećanje prema ranjenom čovjeku. Jer iza mnogih tamnih putova ne stoji želja za zlom, nego duboka glad za smislom. A na tu glad Crkva ne smije ostati nijema.
(Nastavlja se)
