U sedam teških ili smrtnih grijeha Crkva ubraja oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost. No, gdje je granica između teških i lakih grijeha. Odnosno, kad laki grijesi mogu prijeći u smrtni grijeh, pitanje je koje si često postavljaju mnogi vjernici.
„Da neki grijeh bude smrtan, istodobno se traže tri uvjeta: ‘Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teška stvar, a učinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom’“ (KKC 1857).
„Laki se grijeh čini kad se u lakoj stvari ne obdržava mjera što je propisuje moralni zakon ili kad se moralni zakon krši u teškoj stvari, ali bez pune svijesti i bez potpunog pristanka.
Laki grijeh slabi ljubav i očituje neurednu sklonost prema stvorenim dobrima; priječi napredak duše u vježbanju u kreposti i u vršenju moralnog dobra; zaslužuje vremenite kazne. Namjerni laki grijeh, koji ostaje bez pokajanja, malo po malo nas pripravlja da počinimo teški grijeh. Ipak laki grijeh ne raskida Saveza s Bogom. Moguće ga je popraviti milošću Božjom. Laki grijeh ‘ne lišava posvetne milosti, prijateljstva s Bogom, ljubavi, a prema tome ni vječnog blaženstva’“.
Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
