Autor: Darko Pavičić
Možda i ti danas stojiš na rubu. Možda nosiš rane koje se ne vide. Možda si izgubio zdravlje, posao, mjesto u nečijem srcu, sve ono što ti je davalo smisao u životu. Možda ti se čini da više nemaš što ponuditi, da si nevidljiv, da su te ljudi zaobišli, zaboravili, odbacili. Možda si povjerovao u ono što drugi kažu o tebi. Možda osjećaš da si i Boga razočarao, da je i On digao ruke od tebe.
U svim religijama brojanica pomaže čovjeku da sabere misli, da molitva postane ritam, da se tijelo i duh usklade u tišini. No razlika je u smjeru. Za kršćanina, brojanica nije zatvoreni krug ponavljanja, nego put prema Osobi – prema Kristu, Sinu Božjem. Svaka Zdravomarija završava zazivom: „…blagoslovljen plod utrobe tvoje – Isus.“
Pedofili su sada poremećeni samo ako uzrokuju patnju drugima. Kako Hrvatska psihološka komora veli u obrani svoje kolegice Jurin: “Misli same po sebi nisu djela… Izjednačavanje misli i djela poznata je kognitivna pogreška koju psihološki tretmani ciljano smanjuju.” Naravno da misli i djela nisu isto, ali nisu ni potpuno odvojene pojave. Štoviše, misli su u pravilu okidači za djela.
Prvi protestantski pastor u “Popcastu by Darko Pavičić” je svećenik Evangeličke metodističke crkve iz Zagreba pastor Vatroslav Župančić. Povod za njegovo gostovanje u duhovnom podcastu Večernjeg lista bila je odbijenica koju je Hrvatska protestanska konferencija, koju predvodi Župančić, dobila od Grada Zagreba za “Crvenu srijedu”, svjetski dan koji obilježava progon kršćana. Pastor Župančić dobro je…
Ako ti se čini da ti život izmiče iz ruku, ako ti je duša gladna i srce nemirno – uzmi krunicu. Ne kao relikviju, da je objesiš o retrovizor, nego uzmi u ruke – kao kruh svagdašnji.
Obraćajući se globalnoj mreži vodećih novinskih agencija, papa Lav XIV. zahvaljuje novinarima koji svakodnevno rade na dijeljenju istine, često riskirajući svoje živote. Zahvaljujući njima, kaže, imamo znanje o svijetu.
“Dragi gospodine Daliću, hrvatski narod u Vama vidi ne samo izbornika, već čovjeka vjere, domoljuba i istinskog svjedoka Božje prisutnosti u svakodnevnom životu. Vaše riječi i ponašanje nadahnjuju mnoge — kako na sportskom terenu, tako i izvan njega”, poručio je u ime sinjskih franjevaca i cijeloga cetinskog kraja fra Marinko Vukman.
Srce mi je sve jače i jače kucalo dok sam se približavao papi Lavu XIV., a posebno je snažan dojam bio kad sam mu se približio i kad me kamera snimila sa Stepinčevim kipom u naručju. Jer se to vidjelo na velikim ekranima na trgu, pa su hodočasnici počeli pljeskati sa zahvalnošću. Osjetilo se bilo naroda, a ja sam postao svjestan da Stepinčev kip nosim uime cijelog našeg vjernog puka.
Pretplatite se na naš newsletter
U prvoj apolstolskoj pobudnici pape Lava XIV. “Dilexi te” (Ljubio sam te) o služenju siromašnima, koju je započeo papa Franjo, papa osuđuje gospodarstvo koje ubija, nedostatak jednakosti, nasilje nad ženama, pothranjenost i krizu obrazovanja, javlja Informativna katolička agencija IKA.
Zadnjih dana pred put više nismo jeli kuhani smrdljivi kazalac (kozlac), jer se čuvao stoci, koja je također, zbog suše, bila na izdisaju. Majke su skidale, prvo, zelenu koru s kostjela, pa zatim strugale onu bijelu u posude. To je izgledalo kao bijelo brašno. Zatim su to malo sušile, pa kuhale u vodi. Bilo je gorko, ali smo jeli. Isprva nisi osjećao ništa loše, ali za nekoliko sati počinjali su grčevi u stomaku. Djeca su vriskala od bola…
Euharistija nas čini dionicima Božjeg života, a krunica nas uči da taj dar zadržimo, proživimo i pretočimo u svakodnevicu – da misa ne bude samo liturgijski čin, nego način života.
Lav XIV., dakako, nije ponovio istu sintagmu o ‘predziđu kršćanstva’ kao Lav X., no on je upotrijebio drugu riječ, a to je – kvasac. I to čak dvaput! Jednom u spomenuti utorak, a drugi put u srijedu dok je na redovitoj općoj audijenciji pozdravljao hrvatske hodočasnike.
Koga bi to mogle vrijeđati božićne pjesme, crkvena zvona ili križ na zidu, ili križ oko nečijega vrata, ili vegetarijanski meniji u javnim restoranima u Indiji, ili javna čestitka povodom Hanuke, čestitka na dnevniku HRT-a povodom Bajrama ili pjevanje hodže s minareta u sarajevskoj džamiji? Nikoga tko je doista vjernik.
Krunica ima posebno mjesto u obitelji. Petnaest do dvadeset minuta dnevno – ali s ljubavlju. Djeca će se možda vrpoljiti, ali neka se vrpolje u Božjoj blizini. Neka svaka desetica bude za nekoga: za djecu, roditelje, pokojne, za mir, za one koji su nas ranili, za prijatelje, kolege na poslu…
Donosimo cijeli pozdravni govor pape Lava XIV. hrvatskim hodočasnicima s Trga sv. Petra s Trga sv. Petra u Rimu.
“U dvadesetom stoljeću pak, u najmračnijim danima komunizma, blaženi Alojzije Stepinac postao je najčišći dokaz hrvatske vjernosti Rimu. On je bio uvjeren da kao narod najbolje uporište imamo u Petrovoj Stolici”, rekao je mons. Kutleša u propovijedi na Hrvatskom nacionalnom hodočašće u Rimu, koju prenosimo u cijelosti.
“S velikom radošću vam želim dobrodošlicu, dragi hrvatski hodočasnici. Vaša brojna i molitvena prisutnost govori o živosti vjere vašega naroda koji je tijekom stoljeća znao ostati čvrst i vjeran nasljedniku apostola Petra”, rekao je Sveti Otac Hrvatima.
U središtu krunice nije Marija, nego Isus – blagoslovljen plod utrobe njezine. Marija nas vodi k Njemu; njezina molitva uvijek pokazuje prema Sinu. Svaka „Zdravo Marijo“ otvara srce za jedan trenutak Evanđelja: utjelovljenje, križ, uskrsnuće, slavu. Ponavljanja nisu „blebetanje“ (usp. Mt 6,7), nego disanje duše.
Antuna Bonifačića imao sam čast upoznati i sretati u Chicagu za vrijeme svojih američkih godina i pisati onjemu. U rujnu 1992. bio sam pozvan sudjelovati na trodnevnom „Znanstvenom skupu o hrvatskom književniku Antunu Bonifačiću“, emigrantskom piscu i političaru u njegovom rodnom Puntu na Krku. Skup je organizirala Matica hrvatska u suradnji s Povijesnim društvom otoka Krka, Općinom Krk i Mjesnom zajednicom Punat, gdje je sudjelovalo 30-ak uglednih predavača, prvih imena hrvatske pisane riječi.
“Govoreći o ubijenim koptima Papa Franjo kazao je: ‘Krv naše braće kršćana svjedočanstvo je koje vapi. Bilo da su katolici, pravoslavci, kopti ili luterani – nije važno: kršćani su! I krv je jednaka. Krv ispovijeda Krista. Mučenika ima među svim kršćanima'”, piše don Marin Batur, kancelar Zadarske nadbiskupije na svojemu Facebook profilu, čiju objavu prenosimo u cijelosti.
Najprije stavimo na sebe znak križa – da ne ostanemo bez tog našeg vidljivog kršćanskog znaka… Tako će započeti noćašnja emisija kršćanskog rocka, u kojoj i ovog ponedjeljka, od 22,30 sati, nastavljamo govoriti o obraćenjima na rock i metal sceni. Noćas je riječ o Peteru Baltesu, legendarnom basisti njemačkog metal benda Accept. Od stadionskih reflektora…
Ljudi koji dolaze ovamo, dolaze svi iz snažnog duhovnog razloga: zbog molitve i obraćenja. Dolaze iz svih krajeva svijeta. Prošle je godine došlo više od dva milijuna ljudi i 47.000 svećenika iz cijeloga svijeta. Ove godine ih dolazi još više. A zašto dolaze? Jer je ovo mjesto milosti.
U njoj se susreću pustinje Egipta i samostani Europe, Istok i Zapad, starozavjetni psalmi i novozavjetni pozdrav Mariji. Svako zrno krunice kap je molitve koja se prelijeva iz srca onih koji su prije nas vjerovali, ljubili i nadali se.
Još jedan predivan plod iz Božjeg vrta, koji Hildegarda ne može dovoljno nahvaliti, je pitomi kesten (lat. Castanea sativa). Rabi se i za sprječavanje i liječenje raznih bolesti i tegoba: od srčanih, jetrenih, želučanih, crijevnih sve do cirkulacije u mozgu i cijelom organizmu te za jačanje živaca, pri čemu se koristi sirov, kuhan ili pečen…
Naše srce lako ostaje dolje: zarobljeno brigama, gnjevom, osjećajem nepravde. Ali svaka misa nas podsjeća: „Gore srca!“ – „Imamo ih kod Gospodina.“ To nije tek liturgijska formula, nego stvaran poziv: Bog nas ne ostavlja u prašini. On nas podiže k sebi.
Đavlu se treba odmah čvrsto suprotstaviti. Dok počnemo s njime pregovarati i pomalo mu popuštati, već smo stradali, jer je on mnogo inteligentniji i lukaviji od nas. S njime nema kompromisa.
Kad Isus kaže “vjera te tvoja spasila”, on ne misli samo na tjelesno ozdravljenje. U tim riječima krije se mnogo više. Oslobođenje, oproštenje, novi početak. Dar onome tko otvori srce i dopusti Bogu da uđe u njegovu nemoć.
Možda je krajnje vrijeme da djecu prestanemo učiti samo kako da izbjegnu sukobe, a počnemo ih odgajati da budu branitelji dostojanstva, vlastitog i tuđeg. Jer društvo koje djecu uči da gledaju svoja posla kad netko pored njih trpi nasilje, zapravo odgaja generaciju promatrača koji će sutra, kad odrastu, šutke promatrati životne nepravde bližnjih. Ako danas ne nauče stati uz prijatelja u razredu koji je slabiji, kako će sutra stati uz kolegu žrtvu mobinga ili susjedu koju suprug zlostavlja?
U srcu prave kršćanske pedagogije uvijek je zauzimanje za drugoga.
Zapad polaže vjeru u institucije od kojih nijedna ne može podnijeti težinu moralnog vodstva: znanost, tehnologija, država, tržište i evolucijska biologija. Znanost nam govori što jest, a ne što bi trebalo biti. Tehnologija nam daje moć, ali nije sposobna reći kako tu moć koristiti. Liberalno demokratska država, u načelu, ne donosi moralne zasade. Tržište nam nudi izbore, ali nam ne govori koje izbore donijeti. Evolucijska biologija nam govori zašto imamo određene želje, ali ne i koje bismo želje trebali nastojati zadovoljiti, a koje ne.
“Svima onima koji se u pet prvih subota u mjesecu zaredom ispovjede, pričeste, izmole krunicu i 15 minuta ostanu sa mnom u razmatranju o otajstvima krunice, a s nakanom da mi pruže zadovoljštinu, obećavam svoju prisutnost u času smrti i sve milosti koje su im potrebne da spase dušu!” (Gospa sestri Luciji iz Fatime)