Autor: Darko Pavičić
Zapiši tri stvari za koje želiš zahvaliti Bogu, premda još nisu potpuno ostvarene. To je tvoj osobni Magnificat.
“Još samo deset dana je blaženi svetac s nama! Tko još razmišlja doći neka krene prema Krašiću kao Josip i Marija prema Betlehemu”, poručuju na svojoj Facebook stranici iz župe Krašić.
Kod infekcija dišnih putova, kao i kod drugih oboljenja, preporučuje se pretežno jesti kuhanu hranu, i to povrće, voće, pir i malo mesa.
Kada se osobi koja pati kaže da se „samo treba više moliti”, poruka koja se često neizravno prenosi jest da je njezina patnja posljedica nečega što ona sama ne čini dovoljno dobro. Ako bol ne prolazi, ako tjeskoba ne jenjava ili se depresija produbljuje, lako se može zaključiti da molitva nije dovoljno česta, iskrena ili „ispravna”.
Današnji poziv nije dramatičan. Ali je zahtjevan. Pusti Boga blizu. Ne umanjuj Njegovu riječ. Ne opravdavaj svoj strah. Ne zatvaraj vrata samo zato što ne vidiš cijelu sliku.
Hoće li je spriječiti njezina poniznost? Samo ovoga puta – tako joj Bernard kaže – ne budi ponizna, nego preuzetna! Daj nam svoje ‘da’!
Blagostanje koje nije od ovoga svijeta uključuje sve ono što suvremeni koncept seksualnog blagostanja ignorira. Smisao. Povezanost. Vjernost. Darežljivost. Svijet možda zaboravlja, ali vjernici znaju: stvarno seksualno blagostanje nosi prsten. I to blagoslovljen za vječnost.
Nakon više od tri desetljeća političke neovisnosti naše domovine dobro shvaćamo da za hrvatsko društvo sloboda znači puno više od političke neovisnosti. Ona znači slobodu savjesti koja nije kupljena interesima ili zastrašena pritiscima te slobodu vjernika da javno ispovijedaju svoju vjeru i žive po njezinim načelima poštujući druge i tražeći zajedničko dobro.
Pretplatite se na naš newsletter
Izgovori svoje osobno „Neka mi bude“ — polako i svjesno. U crkvi, pred Presvetim, u hodu, u tišini sobe ili pred ikonografijom.
Bog je sklopio savez mira s čovječanstvom. Toga se Zaharija prisjeća na dan obrezanja svoga sina Ivana. Pred obitelji i prijateljima pjeva Benedictus, himnu hvale i zahvalnosti.
Mnogi ljudi danas nose Zaharijine i Elizabetine rane: molitve koje godinama stoje na istom mjestu,
obiteljske situacije koje se ne mijenjaju, djecu za koju se moli, bolesti koje se ne povlače, dan koji sliči na jučerašnji, a sutra ništa ne obećava, tihe čežnje koje bole jer traju predugo.
Krstitelj nije „trska koju vjetar ljulja“, nestabilan i željan ugoditi svima. Ivan je Božji glasnik koji živi za svoju misiju, čak i ako to zahtijeva velike osobne žrtve.
„Sestre milosrdnice poslale su priopćenje. Sama sestra je priznala da je istina ono što je policija rekla u svom priopćenju. Žao mi je što je došlo do svega toga. Trebamo moliti za sestru i sve aktere koji su bili uključeni“, istaknuo je zagrebački nadbiskup.
Učini jedan mali čin povjerenja: izgovori u sebi: „Ne boj se.“, predaj Gospodinu jednu jedinu brigu, otvori srce onome što si odbijao i reci: „Isuse, Emanuelu, budi sa mnom u ovome.“
Tada mu je majka rekla da je, kad je bila trudna s njim, desetak kilometara pješice hodočastila Gospi u Sinj i prikazala ga Mariji. Zamolila je Gospu da njeno začeto dijete bude fratar. Nakon svog povratka kući, odmah je porodila fra Andriju.
Ali čekanje zahtijeva strpljenje i veliko povjerenje. Bog ima svoje vrijeme, koje se ne poklapa uvijek s našim. Nada ide ruku pod ruku sa strpljenjem, koje, daleko od toga da otkriva apatiju, predstavlja manifestacija snage.
Današnja Riječ poziva na nešto vrlo konkretno: prestani se stidjeti svoje povijesti – predaj je Bogu
To znači prihvatiti da nisi proizvod savršenih okolnosti, ne bježati od rana koje Bog želi izliječiti, ne skrivati pred njim ono što te najviše boli, prestati misliti da te tvoja prošlost definira.
Ako danas misliš da nema heroja – upoznaj Bakeca. Njezino se ime vjerojatno nikada neće naći u udžbenicima, ali je zapisano ondje gdje vrijedi najviše: u srcima njezine djece, unuka, susjeda, župljana i svih koji su je vidjeli kako se krunica ne ispušta iz ruke.
Učini danas nešto što već dugo odgađaš, ali znaš da je dobro. Na primjer, nazovi nekoga, pomiri se, uđi u crkvu, započni molitvu koju stalno odgađaš, napravi prvi korak prema sakramentu pomirenja…
Nije moguće voljeti općenito, niti je ljubav ono što ostaje samo u dobrim namjerama. Ljubav je utjelovljena u konkretnim djelima koja otkrivaju nešto od onoga što se događa u srcu onoga koji ljubi.
471. emisija „Christian Rock / Oni rokaju za Gospodina“ – Ponedjeljak, 15. prosinca 2025. u 22,30 sati, Hrvatski katolički radio.
Današnja Riječ poziva te na hrabar, ali jednostavan čin: vrati se radosti bez straha. To znači, prestani odgađati živjeti, prestani misliti da dobro ne može potrajati, prestani gušiti radost misleći da je ne zaslužuješ, prestani vjerovati da Bog više voli tvoju tugu nego tvoj osmijeh.
Vjernost istini nije uvijek lak put. Međutim, istina ima ogromnu moć privlačenja.
Da se Židovi nisu pobunili protiv Grka i da su se utopili u grčku kulturu, kao što se dogodilo tolikim drugim bliskoistočnim narodima, židovska bi se povijest okončala. Pa ne bi bilo ni židovske zajednice u kojoj se stoljeće i pol kasnije rodio Isus.
Kao što je disanje prva manifestacija života, iskrena radost je manifestacija koju Isus nudi kao autentičan odgovor na najdublje čežnje naših srca.
Siguran znak da u nama djeluje Duh Sveti, jest naša spremnost i volja da činimo dobro i da nesebično volimo Boga i ljude. Ljubav je najbolji i najpouzdaniji znak dobrog duševnog i duhovnoga zdravlja
U trećem tjednu Došašća Gospodin nas poziva: „Vrati se radosti koja ne prolazi.“ To znači, ne čekaj savršene uvjete, ne uvjetuj radost odsustvom križa, ne misli da je tuga „duhovnija“ od osmijeha, ne zaboravi primijetiti dobro koje Bog već čini, ne daj da strah zatvori vrata radosti.
Za razliku od službene medicine, u Hildegardinoj medicini postoje i brojna sredstva s antivirusnim djelovanjem.
Duhovni autoritet u kršćanskoj teologiji označava moralnu i duhovnu vjerodostojnost osobe koja, prožeta milošću i vođena Duhom Svetim, svojim životom, mudrošću i svjedočanstvom potiče druge na dobro, obraćenje i rast u vjeri.
Treći tjedan Došašća postaje put: od površne radosti prema radosti koja ostaje, od straha prema povjerenju, od kontrole prema predanju i od pitanja prema otvorenosti srca.