Autor: Darko Pavičić
Spolna i reproduktivna prava, za koja se EPF zalaže, kodno su ime za promicanje pobačaja, rodne ideologije i bezvrijednosne „seksualne edukacije“ odnosno što više spolnog užitka uz što manje odgovornosti. Najveći je trn u oku prema Izvješću Katolička Crkva jer ona promiče vrijednosti koje se kose s antropologijom EPF-a.
„Osjećala sam toliku povezanost, baš kao da imam najboljeg prijatelja i kako sam se krenula moliti tako je sve krenulo i nabolje i evo, meni su nalazi danas dobri nakon što sam ozdravila nakon transplantacije”, kazala je Laura Majjić novinaru RTL-a Mariju Juriču.
Autorica ovog izdanja na kojem je prikazan portret pape Franje zagrebačka je dizajnerica Alenka Lalić. Naklada marke nominalne vrijednosti označene slovnom oznakom B iznosi 35.000 primjeraka i otisnuta je u arčićima od 10 maraka.
“Pobačaj nije sloboda, pobačaj nije izbor, a čak nije ni pravo. Pitanje pobačaja nije pitanje politike ili neke ideologije, to je pitanje istine. Svako dijete koje je začeto od prvog trenutka začeća, ono je živo biće, ono je Božje dijete, koje je stvoreno na sliku Božju”, piše fra Marin Mikulić, župni vikar u Međugorju, na svojem Facebooku, a njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Ako čovjeku Crkva ne pruži sveto, tražit će ga na stadionu, u masi, pod reflektorima, u transu. U sekulariziranom društvu koncerti često postaju pseudoliturgija: umjesto crkve – stadion, umjesto oltara – pozornica, umjesto svećenika – karizmatični frontmen, umjesto Kristove žrtve – znoj, glas i energija „za publiku“…
“Kada me Sveti Otac postavio za pastira u vrhbosanskoj Crkvi, javno sam rekao da sam spreman umrijeti za tu Crkvu. Treba znati da nije junak onaj koji se ne boji, nego je hrabrost u tome da je ljubav jača od straha”, rekao je kardinal Vinko Puljić, prisjećajući se svojega imenovanja vrhbosanskim nadbiskupom.
Uz blagdan rođenja Marijina rado se sjećamo činjenice da je svaki čovjek i prije nego što su zemaljski roditelji mogli biti svjesni novoga života pod srcem majke, i prije nego što su taj život mogli prihvatiti i s ljubavlju prigrliti, najprije Božje dijete koje Bog kao Otac od prvog časa začeća želi i ljubi, ima u svome planu i drži na svome krilu. Prema tome svatko od nas je željeno, voljeno ljudsko biće.
Isus nas poziva na sasvim drukčiji odnos: ne trgovati, nego darovati. Ne malo vjerovati, ne malo ljubiti, ne malo živjeti. Tko sve polaže u Krista, taj ne gubi – taj pronalazi.
Pretplatite se na naš newsletter
Vjera svakog čovjeka ovisi o slici Boga koju svatko u sebi nosi. Prave slike Boga pomažu osobi da zauzme pravi odnos prema Bogu, da u Bogu nađe sigurnost i mir, dok krive slike Boga uzrokuju bježanje od Boga ili pobunu protiv njega, a samim time mogu uzrokovati duševne poremećaje. Najprije donosimo deset krivih slika Boga, a sljedeće nedjelje donijet ćemo deset pravih slika Boga.
U Hildegardinoj medicini, uz prehranu dobre kvalitete, postoje brojna sredstva za srce koja ga štite i jačaju. Dakako, nužna je i duhovna „higijena i terapija“ da bi ovaj vitalni organ besprijekorno funkcionirao: prije svega da se čovjek kloni srdžbe, nepraštanja, negativnog govora, pohlepe, ovisnosti, zavisti, poroka i svih drugih negativnih osobina koje opterećuju i ranjavaju čovjekov duh.
Mnogi, osobito mladi, sportaši i siromasi se utječu njegovom zagovoru i u njemu spontano pronalaze svojega zaštitnika. Na osobit način ga mogu nasljedovati sportaši, planinari, studenti i svi koji se bave radom s potrebitim osobama. Događaju se iznova nova čudesa po njegovom zagovoru!
“Grijeh abortusa donio mi je životne krvave rane. Rane , koje je Isus zacjelio , jer danas mogu o tome svjedočiti. Ali te rane uvijek će ostati RANE. Poradi grijeha abortusa godinama sam imala noćne more i uzimala tablete za spavanje i smirenje! Poradi tog smrtnog grijeha sve više upadala sam u grijeh nemorala, bluda, laži, okultizma, lezbijstva”, napisala je Simona na svojem Facebooku, čiju objavu prenosimo u cijelosti.
Povijest pokazuje da čovjek uvijek daje život za ono što smatra istinom. Ponekad i pogrješno. Na nama je pitanje: koliko se dajemo za Onoga koji je Put, Istina i Život?
Roditelji zaboravljaju da najbolji interes djeteta nije uvijek ono što dijete želi, nego ono što će ga naučiti životno važnim lekcijama. Ljubav je ponekad dopustiti da dijete padne na ispitu, a ne pomoći mu da izbjegne posljedice. Zadaća je učiti dijete kako se nositi s neuspjehom, a ne varati sustav.
Dr. Jérôme Lejeune mogao je biti marginaliziran i izopćivan, ali se u svojoj obrani života od samoga začeća do naravne smrti nije dao pokolebati niti ušutkati, dok se danas u nekim državama ozakonjuje pobačaj djece sa sindromom Down.
Ljudi ulaze u crkvu bez svijesti gdje su, razgovaraju, galame. Kao svećenik, nerijetko sam osjećao i bol i nemoć pred tom odsutnošću poštovanja. Sjetim se tada moje mame, koja je bila polupismena žena sa sela, ali me prva naučila: „Sine, kad uđeš u crkvu – ušuti! To je mjesto gdje se molimo i gdje treba pustiti Bogu da On govori.“
Sveta Majka Terezija (rođena kao Anjezë Gonxhe Bojaxhiu) bila je katolička redovnica i osnivačica reda Misionarki ljubavi, poznata po svojem iznimnom humanitarnom radu s siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima u Kalkuti. Za svoj rad nagrađena je Nobelovom nagradom za mir 1979. godine, a preminula je 5. rujna 1997. u Kalkuti, nakon čega je postala svetica Katoličke crkve.
Što je grijeh? Kako znati kada se čini smrtni (teški), a kada laki grijeh? Koja je uloga sakramenta pokore i pomirenja? Što je to oprost? Što je to vremenita kazna za grijeh? Što je to čistilište? Što je to kazna? Kako dobiti oprost i što Crkva želi postići davanjem oprosta? Zašto oprost i što se njime postiže?
Vjeronauk u školi je svojevrstan plebiscit ili referendum, kojim se kroz roditelje i djecu pokazuje volja velikog dijela hrvatskog naroda i kojemu čak niti parlamentarni ili neki drugi izbori ne mogu konkurirati u demokratičnosti.
ITS nastupa prije nepovratne biološke smrti. Zato se govori o „neposredno predstojećoj smrti“. Također, ITS se događa poslije „kliničke smrti“, dakle poslije zastoja rada srca, ali i poslije prestanka rada moždanog korteksa.
Svatko je od nas pozvan biti rudar za Krista: majka u obitelji, učitelj u školi, liječnik u bolnici, radnik u tvornici – svi smo pozvani unositi svjetlo u tamu i donositi život ondje gdje ga nema.
„Kao da je bilo danas, u sjećanje mi naviru primarijusove riječi kratko nakon prvih pretraga: ‘Carlo nesumnjivo ima leukemiju tipa M3, odnosno promijelocitnu leukemiju.’ Ozbiljan i bez prevelikoga okolišanja, primarijus nam je objasnio da se radi o tihoj bolesti koja se bez nagovještaja očituje tek u posljednji trenutak, iznenada, i da je nasljednoga tipa…”, prisjeća se Carlova majka Antonia Salzano Acutis.
Mnogo roditelja želi svojem djetetu dati biblijsko ime, a u tome im može pomći “Leksikon biblijskih imena” dr. Slavice Dodig. Pomoću njega doznali smo koja su najčešća biblijska imena, a donosimo i cijeli popis imena iz Svetoga pisma.
Pravilo je isto: tri minute, brzi kadar, ponavljanje do iznemoglosti. Generacije odrastaju u tom ritmu, s ekranom umjesto lica bližnjega. No pitanje ostaje isto: što radimo s vremenom koje nam je darovano?
Naizgled pobožan moto “Spasi svoju dušu” skriva tri zablude: samospasonosni moralizam (čovjek sam sebe spašava), egoizam (briga samo za vlastitu vječnost) i redukciju spasenja (spašava se samo duša, a ne i tijelo).
Od danas, redovito ćemo, u nastavcima svake nedjelje objavljivati tekstove našeg poznatog isuovca, teologa i psihologa, p. Mije Nikića. Prvim tekstom otvaramo temu koja govori o Bogu kao najvećoj ljubavi i podsjeća na prvu zapovijed Dekaloga: “Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene.”
Kako je mogao hodati po tako tankom užetu a da ne padne? Nakon što je shvatio da ne odustajem, napokon je otkrio svoju tajnu…
Najčešći simptomi su umor, slabost, bljedilo kože i sluznica, a može se pojaviti i vrtoglavica, ubrzan rad srca, glavobolja i dr. Uz kretanje na svježem zraku, presudna je prehrana i dovoljno sna. U Hildegardinoj medicini postoji jedno vrlo učinkovito sredstvo za brzu nadoknadu željeza.
Današnja kultura uglavnom negira, a ništa ne afirmira. Njezina se bezidejnost očituje u beskrajnom recikliranju starog, i u punjenju banalnostima u nedostatku boljeg sadržaja. Kada čitatelj-pisac poželi čitati i pisati nešto drukčije, rađa se kontrakultura. Neka dobra književnost, koju volimo.
Ako se bilo koju skupinu, pa i vjernike ili branitelje, sustavno stigmatizira, onda je posrijedi diskriminacija, čak kad su oni dvotrećinska većina. Kad im se kaže da ne mogu biti uvrijeđeni jer su “prejaki“ i “povlašteni”, tada glasno podsjećaju da i oni itekako imaju pravo na zaštitu. Ne svojih osjećaja, nego dostojanstva i vrijednosti.