Autor: Darko Pavičić
“Moje riječi nisu bile izraz osude, nego teološka opomena utemeljena na Svetom pismu. Kršćanska je ljubav upravo u tome da čovjeka upozorimo kada ide putem koji vodi u propast. Šutnja bi bila neodgovorna. Reći istinu, pa i onda kada ona zvuči teško, jest kršćanski čin”, rekao je fra Marinko Vukman u pojašnjenju njegovih riječi koje su šokirale hrvatsku javnost na Veliku Gospu.
Donosimo cjelovitu zahvalnu riječ fra Marinka Vukmana, gvardijana i upravitelja Svetišta Gospe Sinjske, koju je napisao i priredio za blagdan Velike Gospe 15. kolovoza 2025. za euharijstijsko slavlje u Sinju
Komorač se koristi kod svih tegoba sa želucem i crijevima, uključujući zadah, nadutost, grčeve, žgaravicu, zatvor, povećanu želučanu kiselinu, crijevne plinove i kolike te slabu cirkulaciju.
Ako sam nešto do sada u životu, metodom „isprobavanja na vlastitoj koži“, dobrano naučila, onda je to da — kad želiš živjeti s Bogom — nema kompromisa sa svijetom. Svaki kompromis je uvijek lakše i bezbolnije rješenje. Kratkoročno, izgleda kao pobjeda, postigao si neki cilj. Dugoročno, postaje rupa bez dna.
Pojam „kulturološko kršćanstvo“ znači – voljeti plodove, ali prezirati korijen. Slušati božićne pjesme, diviti se zvonima i katedralama, a istodobno ne slušati Riječ Božju zapisanu na stranicama Evanđelja. Biti poput smokve koju je Isus prokleo – imala je lišće, ali nije imala ploda.
Razlika između domoljuba i koristoljuba je u tome što prvi poznaje zahvalnost, a drugi ne može voljeti ništa što mu ne koristi. Nalik djetetu koje roditelje grli samo kad mu daju novac, a prezre ih kad mu kažu ne. Domoljub osjeća duboku zahvalnost za slobodu koju su za njega drugi izborili. Za ljepote koje je baštinio i za jezik na kojem sanja. Iz te zahvalnosti raste osjećaj odgovornosti i spremnost na žrtvu. Da vrati što je primio, pa i više od toga.
Novi zavjet gotovo uopće ne govori o posljednjim danima Isusove majke, Blažene Djevice Marije, pa se o Marijinu kraju života i smrti govori uglavnom kroz vizije pojedinih kršćanskih mistika, poput Anne Katharine Emmerich, katoličke blaženice, čije su vizije objavljene u knjizi „Život Blažene Djevice Marije“, koja je dobila crkveni imprimatur, a na hrvatskom ju je otisnula „Naklada sv. Antuna“ iz Zagreba.
Ne, ne boj se,
čovječe grješniče!
Njezina je bjelina tebi ne otuđuje!
Njezine te čistoća ne osuđuje!
Njezina je bezgrešnost tebi priklanja,
ne udaljuje!
Pretplatite se na naš newsletter
Velika Gospa proslavlja se diljem kršćanske Europe pa su toga dana posebno zanimljivi „madonari“, ulični slikari kršćanskih motiva, koji odaju počast Blaženoj Djevici Mariji ne žaleći što će prva kiša isprati njihova umjetnička djela.
Kako je i kad prihvaćeno djevičanstvo Blažene Djevice Marije? Zašto se moli Anđeo Gospodnji na slavu Gospi? Zašto je svibanj Marijin mjesec? Zašto je Krist uzašao u Nebo, a Gospa je bila uznesena…
“Jedna je od najjačih ljudskih želja da se ne umre, da se ne doživi kraj, da umiranje nije prelazak u ništavilo, da poslije ovoga načina života nema ništa drugo. Jednostavno rečeno, normalan čovjek želi živjeti. Zauvijek živjeti. A blagdan Uznesenja na nebo je odgovor na takva očekivanja da se živi, koja ima svaki normalan čovjek, bio on vjernik ili ne-vjernik”, kaže mons. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski u intervjuu kojega smo s njim napravili za Veliku Gospu.
U Velikoj Gospi ono najdublje u ženi podignuto je na dostojanstvo neba. Velika Gospa je majka lijepe ljubavi, simbol ljepote i čistoće, pobjednice nad svim silama koje žele zarobiti i iskoristiti žensko tijelo za sebični užitak.
„Da smo imali sreće upoznati Mariju, Isusovu majku uživo, siguran sam da bismo vidjeli u njoj odlučnost i slobodu. Siguran sam da je plesala na vjenčanju u Kani, a ne sjedila po strani sa buketom cvijeća i rekla: ‘Ah, ne, ja sam sveta djevica.’ To je žena puna snage, života i smisla“, kaže Rohr.
“Vjernici ne bi smjeli moliti ovakve molitve. Ne vidim ih korisnima za duhovni život, dapače mogu izazivati samo štetu. Kad je riječ o molitvama gdje se obraćamo zlim silama potrebno je rigorozno slijediti odredbe Crkve i tekstove koji su službeno odobreni, a ne ići za obrascima s interneta”, piše kancelar Zadarske nadbiskupije don Marin Batur na svojem Facebook profilu o molitvi za koju vjernici često pitaju smiju li je moliti. Objavu prenosimo u cijelosti.
Duhovno-ekološko ljetovanje već godinama privlači stotine mladih na Mljet, međutim ovoga ljeta ispriječio im se ozbiljan problem – barka je dotrajala. Odazovimo se i pomozimo im nabaviti novu! Dovoljno je npr. odreći se jedne kave… Apel p. Stjepana Horvata prenosimo u cijelosti s njegova FB profila.
Jedan Poljak logoraš u bloku u kojem se nalazio i Sv. Maksimilijan uspio je pobjeći. Za osvetu osuđeno je 10 drugih logoraša na strašnu smrt u bunkeru gladi. Jedan od njih je bio poljski podčasnik Franjo Gajowniczek, otac obitelji, koji je zavapio: “Jadna moja ženo, jadna moja djeco!” Iz redova postrojenih logoraša pred zapovjednika je izišao o. Kolbe i ponudio se u zamjenu mjesto nesretnoga oca obitelji. Zapovjednik ga je upitao: “Tko si ti?” “Katolički svećenik!” Zamjena je prihvaćena i o. Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao je s osuđenima u bunker gladi.
Javno moljenje krunice na Trgu bana Jelačića vidim kao izraz vjerske slobode i želje vjernika da svoju pobožnost ne skrivaju, nego da je svjedoče i u samom središtu javnog prostora. U tome prepoznajem i djelovanje demokracije. Ako svatko ispunivši određene zakonske kriterije ima pravo javno nastupati i djelovati u skladu s ciljevima koje smatra vrijednima, ne vidim razloga zašto bi to pravo bilo uskraćeno moliteljima.
Eva Vukina predala je papi Lavu XIV. sliku koju je naslikala tijekom konklave, a Sveti Otac dobio je sliku tijekom današnje audijencije u Vatikanu.
“Javno moljenje krunice na Trgu bana Jelačića vidim kao izraz vjerske slobode i želje vjernika da svoju pobožnost ne skrivaju, nego da je svjedoče i u samom središtu javnog prostora…”, rekao je, između ostaloga, mons. Dražen Kutleša u razgovoru kojega objavljujemo sutra.
Župni vikar u međugorskom svetištu, fra Marin Mikulić, osvrnuo se na iskustvo onih koji u Međugorje dolaze s kućnim ljubimcima te s njima ulaze u sakralni prostor. Kao na nedavnom Mladifestu. Njegovu objavu s Facebooka prenosimo u cijelosti.
Kao i svake godine uoči blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije u Nebo ili Velike Gospe, Večernji list svojim čitateljima uz tiskano izdanje daruje prigodan molitvenik s molitvama, meditacijama, krunicom te tekstovima o Velikoj Gospi. Molitvenik se može nabaviti isključivo uz tiskano izdanje i besplatan je. Stoga, iskoristite ovu prigodu!
U niski o diskriminaciji i pristranosti prema katoličkim sadržajima u javnom prostoru, prvi je primjer javno tretiranje teme torinskoga platna. Naime, radi se o jednom među mnogim primjerima kako katoličke teme dobivaju javni prostor u pravilu tek kada su vijesti o njima negativno intonirane.
Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš na svojem se Facebook profilu povodom spomena na poginule branitelje osvrnuo na riječi kojima im odajemo poštovanje i sjećanje. Njegov status prenosimo u cijelosti.
Don Roko Kaštelan nije niti znao da ga je u objektivu fotoaparata kad se molitvom pripremao za euharistijsko slavlje. Tako je nastala ova spontana fotografija, koja ulazi u natječaj National Geographica – podržimo je klikom na link u tekstu!
Rijetko bi tko mogao danas nabrojiti po imenu žene koje su kroz proteklih deset godina izabrane za tzv. miss svijeta; rijetko bi se mogle nabrojiti neke koje su ostvarile neke uspjehe u sportu ili zadivile svijet estradnim uspjesima u nastupima. Nekako je sve to prolazno. A ime i djelo sv. Klare i danas svijetli primjerom i potiče ljude na razmišljanje.
Koristi se kao univerzalno sredstvo protiv zatvora i kod svih vrsta želučanih i crijevnih upala. S obzirom da jača i obnavlja sluznicu probavnog trakta, koji je temelj za imunitet, te je hrana dobrim bakterijama u crijevima, ona posredno utječe da je ukupni imunitet jak i funkcionalan. Buhačica utječe i na dobro raspoloženje, jer veže toksine u probavnom traktu.
Često nam se čini da u nama nema ništa svetačko. Životni križevi nas lome, teško ispravljamo svoje mane i pogreške. Nedostaje nam strpljenja i ljubavi. Brzi smo na okidaču osude, a spori u opraštanju, razumijevanju i prihvaćanju drugih. Na prvom većem padu često prestajemo vjerovati da s Bogom možemo ustati. Mislimo da nas Bog više ne voli, strahujemo od budućnosti, bojimo se da će nam biti još gore nego sada.
Mjesto poput Međugorja i događaj kao što je Mladifest jedinstveni su u cijelome svijetu. Ne samo po opsegu i brojkama, nego još više po duhovnom intenzitetu koji se ondje osjeti i opipljiv je na svakom koraku. Ove godine, nakon što je lani u rujnu vatikanski Dikasterij za nauk vjere Međugorju dao najviši status „nihil obstat“ (ništa ne priječi) u vrednovanju ukazanja i nadnaravnih pojava, to se još više osjeti i dobilo je na važnosti.
U postu odjednom progovaraju sve druge razine bića. Na površinu izlaze neutažene čežnje, potisnuti strahovi, zatomljena nada. Glad ogoljuje dušu do onoga što stvarno traži, a to nikad nije samo hrana. Mistici su znali da kad izostane utjeha, valja ostati gladan i vjeran.
U pripremi Mladifesta, uz franjevce iz župe sv. Jakova u Međugorju i njihov stalni postav koji održava svetište, sudjeluje čitav niz profesionalaca i nekoliko stotina volontera. Pogledajte kako to izgleda u kratkom filmu iz Međugorja, koji sadrži i nezaboravne snimke iz zraka desetaka tisuća mladih na vanjskom oltaru međugorske crkve.