Autor: Darko Pavičić
Don Damir analizira razloge i korijene ovoga bezumnog čina, motivima i stanju uma ubojice, poruci koja je poslana tim ubojstvom koje je potreslo cijeli svijet, ali i reakcijama na atentat te poruci oprosta koju je odaslala udovica Erika Kirik. Povukao je paralelu sa sličnim tenzijama u hrvatskom društvu te ispričao kao je osobno imao nekoliko neugodnih iskustava na predavanjima u Zagrebu.
Kad je fra Luka završio svoje i upravo kanio poći na Humac, zovu ga iz jedne kuće koja je pripadala fra Svetozaru da dođe blagosloviti. Fra Luka pomalo nervozno: pita: „Zar nije fra Svetozar bio u vas?“ „Jest, velečasni, bio je, ali nije blagoslovio“, uzvraća žena. O čemu je riječ? Kada je fra Svetozar došao, ponudili su ga da malo sjedne i s njima popije kavu, što je on i prihvatio. Tako su se, uz kavu zapričali, a onda se fra Svetozar sjetio da ima još dosta kuća za posjetiti, ustao pozdravio se s ukućanima i otišao dalje. Ni oni se nisu odmah sjetili da kuću nije blagoslovio, već tek kasnije.
Na samom ulazu stajala su dvojica mladića muslimanske vjeroispovijesti. Zaustavili su jednoga našeg mladića i pitali: „Što se to tu događa?“ „Slavi se misa“, odgovorio je. A oni su rekli: „Kažu da je tu Bog? Gdje je da ga vidimo? Ili je to sve ‘fake’?“ To pitanje odzvanja u meni i danas. Koliko god neugodno bilo, to je pitanje današnjeg čovjeka: Gdje je Bog? Na nama je da odgovorimo – ne svađom ni nervozom, nego vjerom i svjedočanstvom. Odgovor je jednostavan: „Dođite i vidite.“
“Iz onoga što smo dosad vidjeli, možemo zaključiti kako je ono što se ističe kod svih papa stav velikog poštovanja pred tako raširenom pobožnošću među Božjim narodom, što se pretvara u analizu pozitivnog duhovnog fenomena koji se događa u srcu ljudi, a ne u zaključak o nadnaravnom podrijetlu toga fenomena ili ne”, navodi kardinal Victor Manuel Fernandez, prefekt Dikasterija za nauk vjere.
Bog ne sudi po duljini radnog staža, nego po tome koliko ljubavi unosimo u ono što radimo. Jednako se raduje našem ručku koji je skuhan s ljubavlju i svakom pošteno odrađenom poslu.
U riječima Erike Kirk sadržana je sva drama duhovnog boja koji se trenutačno vodi na globalnoj razini između sinova svjetla i sinova tame.
Odmah kad sam došao u Rijeku, počeli su me zvati različiti svećenici i redovničke zajednice: „Dođi, održi nam duhovnu obnovu, reci nešto novo, drukčije – o tebi se piše, za tebe se čuje…“ Moja prva rečenica tada bila je – i ostaje i danas: „Svaka sveta misa je jedina i najbolja duhovna obnova. Iznad svete mise nema ništa veće, ništa bolje, ništa potrebnije za kršćane.“
Što se zapravo događa »oko« ili »usred« Međugorja? Postoji li duhovna vitalnost, vjera, obraćenje, pozitivni plodovi? Vidi li se da Bog čini dobre stvari?
Pretplatite se na naš newsletter
Papa Lav XIV. uputio je poruku zahvalnosti sudionicima 15. međunarodne konferencije Međunarodnog udruženja egzorcista (AIE), koja se od 15. do 20. rujna održala u duhovnom centru „Fraterna Domus“ u Sacrofanu pokraj Rima.
U vremenu buke i površnih riječi, Euharistija nas uči vrijednosti tišine. To nije prazna šutnja, nego prostor u kojem je Bog prisutan – tišina prepuna života. U toj tišini ne trebaju ni mikrofon ni posebne riječi: dovoljno je biti i uživati u Božjoj blizini.
Poučavanje i spolni odgoj u školi mora ili biti neutralan, ograničen na činjenice, ili roditelji moraju imati izbor između više programa. Odgoj uključuje postavljanje granica i usmjeren je prema vrijednostima. O spolnosti nije moguće smisleno govoriti samo kroz užitak; bez govora o ljubavi, predanosti, roditeljstva, braka i obitelji njezin smisao biva reduciran, ako ne i zatamnjen.
Dan otvorenih vrata u nedjelju 28. rujna u dvorcu Lužnica nedaleko Zaprešića.
Papa Ivan Pavao II: “I ja posjećujem ovo mjesto svaki dan kada molim: ujedinjujem se sa svima koji ondje mole i ondje primaju poziv na molitvu.”
Ostani sa mnom, Gospodine, zato što sam slab i trebam Tvoju snagu da ne padam tako često.
“Ne zamaraj se stvarima koje stvaraju zabrinutost, nemir i tjeskobu. Potrebno je samo jedno: uzdići duh i voljeti Boga.”
Zagrebački nadbiskup aglasio je važnost prostora unutar župe “gdje se obitelji mogu osjećati sigurno, gdje njihovi članovi mogu otvoreno govoriti o svojim teškoćama i primiti pomoć i podršku.”
Papa Franjo razmišljao kako župu sv. Jakova u Međugorju izdvojiti iz Mostarsko-duvanjske biskupije, no to je bilo nemoguće učiniti teritorijalno. „Onda bi to trebala biti nova biskupija, ali župa je premala da bi bila biskupija. Zato je odlučeno da bude izravno pod jurisdikcijom Svete Stolice. U Mostaru će biti biskup, a u Međugorju će biti nadbiskup, odlučio je papa Franjo.“
Pridružite nam se u ponedjeljak, 22. rujna u 22,30 sati. Slušat ćemo Srećka Bekavca i Čuvarice – različite po stilu, ali bliske po srcu – jer i jedni i drugi žele da sve bude na slavu Gospodina.
Crkva je svojim razumijevanjem i tumačenjem Svetog pisma i njegovih sakramenata mjesto gdje se duhovno i tjelesno sjedinjujemo s Isusom tako da on postane vatra u našim grudima i, zapaljeni njegovom ljubavlju, „proglašavamo ga Putem i hodimo u njemu”, kao što je to već znao sveti Efrem Sirski. Treba samo zavoljeti Crkvu pa ćemo zavoljeti i Isusa.
Hagioterapija ne ozdravlja psihičku ni somatsku razinu čovjeka, već duhovno-antropološku. Na primjer, depresija je psihička dijagnoza i osoba mora biti pod liječničkim nadzorom, piti propisane lijekove. Depresija je simptom, koji se očituje na psihosomatskom području, dok na duhovno-antropološkom području pokazalo se da je osoba izgubila temeljno povjerenje u dobro čime su joj svijest i život ugroženi,
“Sada iz dubine duše izviru emocije i namjere. Spontano se postavlja pitanje: jesam li odgovorio na toliku milost? Naša je utjeha što Bogu prepuštamo sud. Na nama je da se povjerimo Njegovom neizmjernom milosrđu s dužnom molitvom hvale i zahvaljivanja.”
U ono davno vrijeme, kad su ljudi više vjerovali molitvi nego zlatu, u jednom ribarskom selu živjela je žena po imenu Marta. Nije imala ni blaga, ni zemlje, ni velikih darova. Ali imala je nešto više od svega toga – imala je vjeru. Jednoga dana po selu se pronijela vijest:— Marko ide na hodočašće, Marko…
“Tko želi jesti kruške, neka ih skuha u vodi ili ispeče na vatri. Kuhane su kruške ipak bolje od pečenih, jer voda postupno izvlači njihov sok a vatra snažno djeluje i pri pečenju ne izvuče sav sadržani sok”, kaže sv. Hildegarda.
Ne smijemo odgađati unedogled svoje obraćenje, jer naši su dani izbrojeni. Bog ima vječnost, ali mi smo i te kako vremenski uvjetovani i ograničeni. Zato je poziv na obraćenje i povratak Ocu nebeskom za nas hitan.
Ako ste zabrinuti zbog svog odnosa s Crkvom i krštenja buduće djece, to je dobar znak. To pokazuje da vas Duh Sveti pokušava potaknuti da preispitate svoje planove. Međutim, rješenje nije vjenčati se izvan Crkve i nadati se najboljem kasnije…
Današnji svijet naglašava individualizam, a žrtvu doživljava kao nešto nazadno. No bez žrtve i molitve nema opstanka.
„Sestra je trebala roditi, doživjela je simptome odumiranja posteljice, što zahtjeva hitan porod. Članovi zajednice molili su za nju a svećenik joj je udijelio bolesničko pomazanje. Ujutro dok su se pripremali za carski rez liječnik je rekao da je cirkulacija (kisika) savršeno dobra i nema potrebe za zahvatom. Kćer je rodila nakon dva dana, prirodnim putem“, posvjedočio je u programu HKR-a križevački biskup mons. Milan Stipić.
Među katolicima postoje oni koji priznaju samo jedini mogući odgoj, strogo čisto hodanje i apstinenciju do braka, ali postoje i oni koji drže da djecu treba učiti i o kontracepciji, spolnim bolestima i realnostima svijeta u kojem žive. Međutim čak ni najliberalniji u toj skupini ne bi nikad pristali da se nišne seksualne prakse i 72 različita roda prikazuju kao poželjan ili uobičajen životni izbor.
Hrvatski Caritas osnivač je Zdravstvene ustanove Ljekarne Caritas koja djeluje na području Zagreba od 1997. godine, najprije pod nazivom Ljekarne Diakonia, a od 27. svibnja 2025. godine pod nazivom Ljekarne Caritas. Ljekarne djeluju u dvije poslovnice, na Trgu Stjepana Konzula 4 i u Vinogradskoj cesti 17.
Konzultirali smo se s liječnicom i rekla nam je da nema šanse da se otkucaji srca pojave. U svojih više od 25 godina iskustva objasnila je da ako u ovoj fazi nema otkucaja srca, gotovo se nikada ne vraćaju. Zasuo sam je o vjerojatnostima, nadajući se protiv svake nade, i pitala je jesu li šanse 50-50, 75-25 ili čak 90-10. Na to je rekla da nema šanse… osim šanse za čudo.