Najveće marijansko svetište u Hrvatskoj nosi titulu Hrvatskog Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke, a na današnji dan, 13. srpnja, slavi se Majka Božja Bistrička u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Rijeke hodočasnika u Mariju Bistricu počinju se slijevati već toga dana i nastavljaju se uoči blagdana Velike Gospe. U popodnevnim, a posebice u večernjim satima, ceste i putovi oko toga maloga mjesta u Hrvatskom Zagorju ožive i počnu pulsirati hodočasničkim koracima. Iz smjera Zagreba, preko Kašine i Laza ili sa zagorske strane od Donje Stubice, tisuće hodočasnika u toplu ljetnu večer hrli u Nacionalno Svetište Majke Božje Bistričke.
Samo se mjesto Bistrica spominje godine 1209. kao feudalni posjed župana Vratislava, a 1334. kao sjedište župne crkve sv. Petra i Pavla, piše u povijesti župe. Hrvatski sabor 1710. godine čini zavjet da će u crkvi Blažene Djevice Marije podići dostojan glavni oltar, a godine 1715. ispunjava taj zavjet i daje urediti veliki glavni oltar. Crkva je proširena i 1731. posvećena Majci Božjoj Snježnoj.
Današnja župna crkva u Mariji Bistrici građena je između 1879. i 1882. prema nacrtu bečkoga arhitekta Schmidta, a pod nadzorom njegova učenika Hermana Bolléa. Djelomično je izgrađena na starim temeljima i proširena u neorenesansnom stilu; podignute su i nove arkade, a proširen je i novi župni dvor. Slikar Ferdo Quiquerez naslikao je 22 čudotvorna uslišanja po zagovoru Majke Božje Bistričke, a D. Novak izradio kipove Krista raspetoga i sv. Kristofora.
Za vrijeme gradnje uoči blagdana Uznesenja Marijina izbio je požar u kojem je oštećena cijela unutrašnjost crkve, osim velikoga oltara i čudesnog kipa Majke Božje. Novi je oltar posvećen 1883.
Bistrička crkva 1923. godine dobiva naziv manje bazilike (basilica minor), a dodijelio joj ga je papa Pio XI. Nadbiskup zagrebački Antun Bauer 1935. okrunio je zlatnom krunom čudotvorni kip Majke Božje i proglasio Majku Božju Kraljicom Hrvata uz asistenciju nadbiskupa Alojzija Stepinca. 15. kolovoza 1971. održan je u Mariji Bistrici XIII. Internacionalni marijanski kongres te je tom prigodom Biskupska konferencija proglasila Bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavoga hrvatskog naroda.
1971. godine održao se u Mariji Bistrici Prvi hrvatski nacionalni marijanski kongres. 9. rujna 1984. godine održana je veličanstvena proslava završetka višegodišnjeg slavlja – trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, tristota obljetnica našašća čudotvornog kipa Majke Božje Bistričke i Nacionalni euharistijski kongres.
Najsvečaniji dan, ističu u bistričkom svetištu, bio je 3. listopada 1998. kada je papa Ivan Pavao II posjetio Mariju Bistricu povodom proglašenja blaženim mučenikom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca.
CRNA MADONA
Zavjetni kip Majke Božje Bistričke pripada nizu tzv. crnih madona i datira s kraja 15. stoljeća. Kasnogotički kip, rad pučkog majstora, bio je prvo smješten na u prasvetištu na Vinskom vrhu, a 1545. zbog opasnosti od najezde Turaka zakopan je u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Bistrici. Otkriven je 1588. no vrlo brzo ponovno mu se gubi svaki trag. Ponovno je pronađen 1684. zaslugom zagrebačkog biskupa Martina Borkovića i od tada traje neprekinuto štovanje bistričke Bogorodice i hodočašća u najveće marijansko svetište u Hrvatskoj.
KALVARIJA – KRIŽNI PUT
Uređenje križnoga puta u Mariji Bistrici zamislili su nadbiskup Antun Bauer i njegov koadjutor blaženi Alojzija Stepinca. Zamisao se rodila gledajući križni put na Jasnoj Gori za vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. godine u Čenstohovi. 1943. godine postavljene su prve četiri postaje od kararskoga mramora u naravnoj veličini, a isklesane su u Italiji.
Godine 1972. zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić ustanovio je nadbiskupski odbor za uređenje proštenišnoga prostora.
U godinama koje su slijedile podignute su nove postaje križnog puta, djelo naših poznatih akademskih kipara: Krune Bošnjaka (V. postaja), Ante Orlića u suradnji s Marijom Ujević ( XIII.), Stanka Jančića (VII, IX, XI, XV.), Ante Orlića (X., XII., XIV.), Josipa Poljana (VI.) i Ante Starčevića (VIII. postaja).
KARMEL – MJESTO TIŠINE I TRAJNE MOLITVE
Neposredno ispod, tj. s druge strane bistričke Kalvarije nalazi se karmel, samostan bosonogih karmelićanke, koje život provode u molitvi iza samostanskih zidova, ne izlazeći u javnost i nikada ne napuštajući svoj samostan.
Temeljni kamen za bistrički Karmel blagoslovio je 11. rujna 1994. papa Ivan Pavao II, a te iste godine kardinal Franjo Kuharić započeo je s izgradnjom samostana. Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić posvetio je crkvu i blagoslovio samostan 12. veljače 2000. i zatvorena je klauzura samostana.
Karmel u Bistrici svojom izgledom plijeni pažnju mnogih hodočasnika koji s vrha Kalvarije motre to neobično zdanje na osami, koje je, kako svjedoče redovnice, pogodan za sabranost i šutnju pa se preko dana mogu vidjeti osobe koje dolaze u kapelu da se u miru porazgovore sa svojim Bogom.
Nakon posvete crkve i zatvaranja klauzure samostana, sestre su mogle započeti život po svim pravilima Reda. Iako su prije hodočasnici više dolazili da bi vidjeli unutrašnjost samostana i da malo zavire u nesvakidašnje prostore, danas dolaze jer su potrebni molitvene podrške.
“U našem narodu još uvijek jaka vjera u moć molitava. Preporučiti se u molitve, pitati za savjet to su najčešći razlozi mnogih posjeta. Dovoljno im je koji put reći neku blagu riječ utjehe koja pada kao melem na dušu i potrebnici odlaze utješeni. U hodočasničkoj sezoni dolaze veće skupine hodočasnika, a preko tjedna manje grupe vjeroučenika sa svojim vjeroučiteljima i drugi”, pojašnjavaju karmelićanke, nabrajajući kako su ih osim hrvatkih (nad)biskupa posjetili i kardinali Josef Ratzinger (sadašnji papa Benedikt XVI.), Tarsitio Bertone, Josef Tomko…
Danas u svijetu ima oko 12000 karmelićanki u 878 samostana i oko 556 samostana karmelićana u kojima živi oko 4000 redovnika. Bosonoge karmelićanke žive kontemplativnim stilom života, bez aktivnog apostolata. Njihov je apostolat molitva kako je to željela sv. Terezija Avilska. Sestre žive u omeđenom, ograničenom prostoru – klauzuri, a glavna osobitost njihova života jest da provode jednu vrstu pustinjaštva u maloj zajednici. Molitva i rad i odvijaju se u samoći, šutnji, a vrijeme za razgovore i druženje predviđeno je dva puta u danu oko dva sata.
RIJEČ KARDINALA KUHARIĆA HODOČASNICIMA
Dragi hodočasniče!
Dolaskom u svetište Majke Božje Bistričke stupio si na sveto mjesto, vršiš pobožni kršćanski čin. Nisi ovdje tek da nešto vidiš. Ovdje doživljavaš svetu ponudu raspetoga Spasitelja: “Evo ti Majke!” (Iv 19,26). Prihvati svojim vjerničkim srcem Mariju za svoju duhovnu Majku, da se i na tebi obistini svjedočanstvo pobožne molitve bezbroj puta izgovorene: “…kako se nikada nije čulo da si ikoga zapustila koji se k tebi utekao, tvoju pomoć zatražio, tvoj zagovor zaprosio.” Ovdje ona kao dobra Majka tebe dočekuje i, kao što je dočekivala bezbrojne procesije proštenjara mnogih naraštaja i tebi želi posredovati milosti stečene Isusovom žrtvom i vlastitim zaslugama.
Tvoj boravak u ovome Marijinu domu je kratak, a trenuci su dragocjeni. Iskoristi ih u hodočasničke nakane na što veće duhovno dobro.
KAKO DOĆI
U marijabistričko svetište može se doći iz nekoliko smjerova. Hodočasnici iz Zagreba idu preko Sesveta, Kašine i Laza u Mariju Bistricu (što najviše pješaci hodočasnici), premda neki posljednjih godina koriste obilaznicu, tj. auto-cestu Zagreb-Varaždin, koja ima izlaz za Mariju Bistricu. Hodočasnici mogu i auto-cestom Zagreb-Zabok, preko Donje Stubice.
MOLITVA MAJCI BOŽJOJ BISTRIČKOJ
Majko Božja Bistrička,
Ti si u svojoj majčinoj dobroti odabrala
u našem Hrvatskom zagorju mjesto koje se po Tebi zove Marija Bistrica.
Tu se časti Tvoj čudotvorni lik.
Tu je Tvoje Svetište u kojem svoju djecu obasipaš svojim milostima.
Tu liječiš duhovne i tjelesne rane zemaljskih patnika
i ispunjaš želje onih
koji se pouzdano k tebi utječu.
Ti poznaješ sve moje duševne i tjelesne potrebe.
K tebi kao Božjoj i svojoj Majci odlučio sam doći,
da Ti otvorim svoje srce i izrazim svoje želje.
Ti me Isusova i moja Majko, koja u svojoj dobroti
nikada nikoga nisi od sebe odbila, milostivo saslušaj i usliši. Amen.
