Blagdan Sv. Stjepana neradni je dan u Hrvatskoj, što ukazuje na njegovu važnost. Značajnu prihvaćenost ovaj blagdan ima i u našoj pučkoj tradiciji kao imendan svih Stjepana, Štefova, Štefica, Stipa i Stipana te je obilježen brojnim čestitkama i zdravicama. Međutim, ovaj blagdan je velika prilika kako bi se suvremeni vjernici nadahnuli dubokim porukama pa i upozorenjima kojeg u sebi nosi.
Prije svega ovaj blagdan ukazuje na osobu. Mladog židovskog vjernika koji je u smrti i uskrsnuću Isusa iz Nazareta prepoznao obećanog Mesiju i svojeg Spasitelja. Novozavjetni izvještaj govori kako je Stjepan bio: pun Duha i mudrosti, kao i milosti i snage. Kao takav on je naviještao Božju riječ otvoreno, bez kalkulacija, politikanstva i strahova. Drugo, Sv. Stjepan je bio poslužitelj, koji je od strane apostola i rane Crkve bio uveden u službu đakona. I na koncu on je bio svjedok vjere i prvi mučenik za Krista.
Sv. Stjepan utjelovljuje ono što je i danas aktualno i potrebno današnjem kršćanstvu, osobito u usnulim crkvama slobodnog svijeta kojemu pripada i Hrvatska. I mi kao vjernici danas trebamo tražiti ispunjenje Duhom svetim. Djelovanje treće božanske osobe nije prestalo ili nestalo u povijesti. Isusov poziv onima koji su žedni vrijedi i danas s obećanjem novog duhovnog osvježenja i nadahnuća.
Crkva i društvo današnjice trebaju vjernike-poslužitelje poput sv. Stjepana. Pasivnih promatrača, nominalnih vjernika i kritičara ima vrlo mnogo, ali služitelja i discipliniranih volontera nikada nije bilo previše i za njima vlada velika potreba. U društvu obilježenog rastućim cinizmom, podjelama i pomamom za materijalnim dobrima, poslužitelji donose protutežu i stvaraju atmosferu nade.
Također danas trebamo svjedoke vjere. To nisu puki intelektualci ili „slobodni teolozi“, kojih je u posljednje vrijeme inflacija u javnom prostoru. Suprotno tome, trebamo ljude koji poput sv. Stjepana, neće relativizirati nego će jasno razlučivati dobro i zlo – sve u kontekstu objave Svetog pisma. Takvi ljudi su spremni izazvati suvremena licemjerja i probuditi usnule vjernike, ali i nevjernike. Charlie Kirk bio je jedan od takvih svjedoka. On je na hrabar, jasan ali ne i nadmen način uspio brojne mlade ljude potaknuti na razgovor o životnom smislu i mnoge na taj način dovesti ka živoj vjeri u Isusa Krista. Pao je ove godine kao žrtva atentata te je poput sv. Stjepana postao suvremenim kršćanskim mučenikom.
Osim njega postoje još tisuće kršćana koji danas u svijetu trpe progone i izravne prijetnje smrću. Organizacije poput Open Doors International ili Zaklade papinskog prava Pomoć Crkvi u nevolji donose podatak da sada širom svijeta oko 380 milijuna kršćana trpi neki oblik progona. Primjeri zemalja poput Pakistana, Nigerije ili Jemena pokazuju da je kršćanima onemogućeno štovanje čak po cijenu gubitka života. To znači da su oni prisiljeni ovaj Božić slaviti u skrovitosti stanova ili tajnih bogoštovnih mjesta. Za njih božićna tiha noć, može u trenutku postati nemirna, nasilna pa čak i posljednja noć na ovoj zemlji.
Usprkos tome, kršćanska vjera je živa i raste upravo u tim područjima intenzivnih progona. I ova činjenica dodatno podsjeća na primjer prvomučenika sv. Stjepana i eksplozije vjere upravo nakon njegove smrti.
Stoga je ovaj blagdan izvrsna prigoda da se kao vjernici prisjetimo onih koji trpe radi vjere u Isusa te se pružimo prema njima u molitvi i solidarnosti. Istodobno neka ovo bude prigoda da čeznemo za novim ispunjenjem Duhom Svetim i snagom, kako bi bolje i aktivnije mogli služili svojim crkvenim zajednicama, bližnjima i društvu oko nas.
(Autor: Vatroslav Župančić, pastor Evangeličke metodističke crkve i predsjednik Hrvatske protestantske konferencije)
