ZAPOČINJEMO drugi tjedan korizme slušajući pokajničku molitvu proroka Danijela: „Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih” (Dan 9,5). Unatoč tome što narod Izraela nije htio slušati Gospodinov glas, Bog je ostao vjeran svojim obećanjima. Stoga prorok nastavlja svoju molitvu ispunjenu nadom: „Ah Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji čuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube… U Gospodina je Boga našega smilovanje i oproštenje” (Dan 9,4.9).
Poziv na obraćenje, posebno važan tijekom korizme, proizlazi iz Božjeg srca punog milosrđa. To nije vapaj Boga koji želi obračunati s ljudskim grijehom, već ljubav Oca koji se sažalijeva nad našom slabošću, da bi je iscijelio i vratio nam život. „Ponovno pad…i to kakav pad! Očajavati? Ne: ponizi se i uteci se po Mariji, svojoj Majci, Milosrdnoj Ljubavi Isusovoj. – Jedan miserere i gore srce! – Počni iznova.“[1]
Obratiti se Gospodinu i priznati vlastite grijehe, kao što je to učinio prorok Danijel, prvi je korak prema unutarnjoj obnovi i otvaranju Božanskom milosrđu. Bog je vjeran i čeka naš odgovor. Pouzdajući se u Njegovo milosrđe, pokazat ćemo mu svoje rane i dopustiti mu da nas iscijeli. S jednostavnošću i smjelošću djece, govorimo mu: „Gospodine, ne postupaj s nama po grijesima našim“ (usp. Ps 103,10).
ISKUSTVO Božje ljubavi potiče nas da se i prema ljudima oko sebe odnosimo s istim milosrđem. „Kako Otac ljubi, tako čine i njegova djeca.“[2] Onaj tko se osjeća shvaćenim i voljenim, lakše razumije i ljubi druge.
Gospodinove riječi u današnjem Evanđelju potiču nas da imamo veliko srce, s osjećajima i reakcijama sličnim njegovima: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni. Praštajte, i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se“ (Lk 6,36-38). Put na koji nas Isus poziva uključuje vrlo konkretne upute za naš svakodnevni život: „Budite milosrdni… ne sudite… ne osuđujte… praštajte… dajite.“ To je život u kojem je sam Bog naš uzor, kako bismo bili „usklađeni s ovim Srcem, ‘bogatim milosrđem’, koje nas poziva da ljubimo sve, čak i one koji su daleko i naše neprijatelje, oponašajući nebeskog Oca koji poštuje slobodu svakoga i privlači sve k sebi nepobjedivom snagom svoje vjernosti.“[3]
Živo osvješćivanje vlastitih grijeha i koliko nam je potrebna Božja strpljivost otvara vrata našeg srca za suosjećanje prema braći i sestrama. Nikada ne smijemo zaboraviti da Isus postavlja našu spremnost na oprost drugima kao uvjet da i nama bude oprošteno: „Jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti“ (Lk 6,38).
„BOŽJA nas riječ uči da su naša braća i sestre produžetak Utjelovljenja za svakoga od nas… Način na koji postupamo prema drugima ima transcendentnu dimenziju.“[4] Kada steknemo ovu nadnaravnu mudrost, učimo vidjeti Krista u svakoj osobi. Ta spoznaja mijenja naše vlastite živote. U drugima otkrivamo Božju prisutnost; vidimo ga u svakom koga sretnemo ili čujemo o njemu. A na neki način, Bog skrbi za nas kroz one koji su nam blizu.
Štoviše, naš način gledanja, razmišljanja, govorenja i djelovanja bit će vođen i obogaćen ljubavlju. Sveti Josemaría je živio i učio druge da žive ljubav koju je sažeo u pet glagola: „Moli, šuti, razumi, oprosti… i nasmiješi se.“[5] Zapravo, to je isti stav koji majka ima prema svom sinu. Njezin majčinski pogled uvijek omogućuje da ga ljubi, da kada je moguće pronađe opravdanje za njegovo ponašanje i da ga podrži svojom pomoći u njegovim ponekad nesigurnim koracima.
„Brate,“ napisao je jedan crkveni otac, „preporučujem ti ovo: neka suosjećanje uvijek prevlada u tvom srcu, dok ne osjetiš suosjećanje koje Bog osjeća za svijet.“[6] Molimo Mariju, Majku milosrđa, za dar neprekidnog pouzdanja u Božju ljubav prema nama. Tako će nam biti lakše opraštati pogreške drugih, ljubiti ih i pomagati onakvima kakvi jesu.
[1] Sveti Josemaría, Put, br. 711.
[2] Papa Franjo, Misericordiae Vultus, br. 9.
[3] Benedikt XVI, Angelus, 16. rujna 2007.
[4] Papa Franjo, Evangelii Gaudium, br, 179.
[5] Pilar Urbano, Čovjek Vile Tevere, pogl. 7.
[6] Sv. Izak Sirijski, Asketski ogledi, 1. serija, br. 34.
Izvor: Opusdei.org/hr
