Pravednik se diže sa zemlje konopom božanske ljubavi i ostaje u visinama kontemplacije, gdje se sav, da tako kažemo, pretvara u zrak, kao da više nema tijela i kao da više ne progoni tjelesnost. Rečeno je, stvarno, o sv. Ivanu Krstitelju da je bio (glas onoga koji viče u pustinji“ (Mt 3,3) Glas je titranje…
Pravednik se diže sa zemlje konopom božanske ljubavi i ostaje u visinama kontemplacije, gdje se sav, da tako kažemo, pretvara u zrak, kao da više nema tijela i kao da više ne progoni tjelesnost. Rečeno je, stvarno, o sv. Ivanu Krstitelju da je bio (glas onoga koji viče u pustinji“ (Mt 3,3) Glas je titranje zraka: Ivan je bio sličan zraku, a ne tijelu, jer nije više osjećao užitak u zemaljskim stvarima, nego samo u nebeskim.
https://www.veritas.hr/proizvod/misli-sv-antuna-za-svaki-dan-u-godini
O tome da ispovjedaonica nije obiteljsko savjetovalište pišu kapucini iz župe sv. Mihaela arkanđela u zagrebačkoj Dubravi. Objavu prenosimo u cijelosti.
Život je čudan učitelj. Ono što kao djeca slušamo jednim uhom, godinama poslije počne odzvanjati u srcu. Tada čovjek shvati da su ga najdubljim istinama često učili ljudi koji nikada nisu napisali nijednu knjigu.
Rana je znak da je bratstvo živo. Samo živo tijelo može krvariti. Mrtvo tijelo ne krvari. Gdje nema rane, nema ni bliskosti. Ljudi koji se ne dotiču, ne mogu se raniti. Stranci nas neće povrijediti. Braća mogu i često to čine. Što je netko bliži, to te dublje rani. Zato brat rani više od tuđinca: jer smo mu otvorili vrata, jer je mogao ući u našu nutrinu.
