Pravednik se diže sa zemlje konopom božanske ljubavi i ostaje u visinama kontemplacije, gdje se sav, da tako kažemo, pretvara u zrak, kao da više nema tijela i kao da više ne progoni tjelesnost. Rečeno je, stvarno, o sv. Ivanu Krstitelju da je bio (glas onoga koji viče u pustinji“ (Mt 3,3) Glas je titranje…
Pravednik se diže sa zemlje konopom božanske ljubavi i ostaje u visinama kontemplacije, gdje se sav, da tako kažemo, pretvara u zrak, kao da više nema tijela i kao da više ne progoni tjelesnost. Rečeno je, stvarno, o sv. Ivanu Krstitelju da je bio (glas onoga koji viče u pustinji“ (Mt 3,3) Glas je titranje zraka: Ivan je bio sličan zraku, a ne tijelu, jer nije više osjećao užitak u zemaljskim stvarima, nego samo u nebeskim.
https://www.veritas.hr/proizvod/misli-sv-antuna-za-svaki-dan-u-godini
Najveći igrači nisu oni koji nikada ne izlaze iz igre. Najveći su oni koji znaju kada treba dodati loptu, kada treba ohrabriti mlađega, kada se iskreno obradovati tuđem uspjehu i kada, bez gorčine, sjesti na klupu, znajući da momčad nije tu radi njih, nego da su oni tu radi momčadi.
Postoji knjižnica koju nije sagradio nijedan čovjek. Ona nema zidova ni polica, ali u njoj nije izgubljena nijedna riječ izgovorena iz ljubavi. To je Božje pamćenje. Ondje ostaje zapisano sve ono što je bilo dostojno vječnosti.
Trebam dopustiti da mi pričest sve više otvara oči za drugoga, a ne da mi sve više zatvara oči za drugoga, da me izolira od drugih, da me uvodi u neki moj svijet u kojemu se onda događa nerijetko i paradoks, da onda gledam iz neke osuđivačke perspektive one koji možda ne čine onako kako ja činim.
