Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan – 1. prosinca

Došašće nam govori kako Gospodin dolazi radi nas i našega spasenja, a to znači kako bi nas oslobodio od grijeha, povratio nam svoje prijateljstvo, prosvijetlio nam um svojom svjetlošću i zapalio nam srce svojom ljubavlju. Crkva živi od euharistije. Ta istina ne izražava samo svakodnevno vjersko iskustvo, već u sebi sadrži u sažetom obliku samu…

Autor: Vjerujem.hr
event 20.12.2024.

Došašće nam govori kako Gospodin dolazi radi nas i našega spasenja, a to znači kako bi nas oslobodio od grijeha, povratio nam svoje prijateljstvo, prosvijetlio nam um svojom svjetlošću i zapalio nam srce svojom ljubavlju.

Crkva živi od euharistije. Ta istina ne izražava samo svakodnevno vjersko iskustvo, već u sebi sadrži u sažetom obliku samu srž misterija Crkve. Ona s radošću kuša kako se u mnogostrukim oblicima neprekidno obistinjuje obećanje: „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28,20). Ipak, u euharistiji, zbog pretvaranja kruha i vina u tijelo i krv Gospodnju, ona se raduje toj prisutnosti jedinstvenom snagom (…). S pravom je Drugi vatikanski koncil svečano izjavio  da je euharistijska žrtva „izvor i vrhunac cijeloga euharistijskog života“. Presveta euharistija naime sadrži svekoliko duhovno dobro Crkve, to jest samoga Krista, naš Vazam i živi kruh. On po svom tijelu, Duhom Svetim oživljenom i oživljavajućem, daje ljudima život“. (EE 1)

+ O, Marijo, Gospo novog Došašća, koja si čuvala sve te stvari prebirući ih u svome srcu, pouči ove mlade da budu dobri slušatelji tvojega Sina, Riječi Života.

Iz knjige „Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini“

Pročitaj više

Na početku magija može dati osjećaj nade i privremene sigurnosti, ali s vremenom počinje stvarati strah, ovisnost i zatvoren krug iz kojeg je sve teže izaći. Čovjek više ne traži Boga, nego rješenje, a rješenja koja ne dolaze od Boga ne mogu donijeti mir koji traje.

Često se događa u ispovijedi da se krađa ispovijedi i po nekoliko puta, ali se tuđe ne vraća niti nadoknađuje šteta. Sve što nije naše, treba vratiti pa i najmanja sitnica, čak i ona mala ukradena čokoladica. Bez želje i volje da se vrati tuđe, nema ispovijedi. Tada ispovijed bude samo formalno odrađeno, ali nema oproštenja.

Pitamo se čije je milosrđe i odgovor je – Božje. A ne kakvo je milosrđe – “božansko“. Kao što se služimo sintagmom Božja riječ (Riječ Božja) – u značenju – Bog, tako je potrebno služiti se sintagmom Božje milosrđe, jer također označava Boga.