Nikada u povijesti čovjek nije imao toliko glasova oko sebe i nikada nije bio tolikog duhovne gluhoće. Danas nam govore vijesti, aplikacije, reklame, poruke, tuđi zahtjevi, algoritmi koji predviđaju naše želje. Naši dani zvone, bljeskaju, smjenjuju se u ritmu neprekidnih notifikacija. Duša postaje poput preopterećenog ekrana: sve se otvara — a ništa ne ostaje.
U takvoj buci, Božji glas postaje najtiši. Ne zato što Bog šuti, nego zato što mi više ne zastanemo. Advent nas zato vraća na jedno od najvažnijih biblijskih pitanja: „Čuješ li me?“
Gospodin to pita Adama u raju, Iliju na Horebu, Samuela u hramu, učenike na putu, a danas to pita i tebe.
Biblijski temelj
„Ne boj se — ja ti pomažem.“ (Iz 41,13) U prvom čitanju Bog se predstavlja riječima koje se mogu čuti jedino u tišini. Te riječi ne prodaju, ne nameću se, ne nadvikuju. Dolaze poput laganog vjetra pred kojim je Ilija pokrio lice.
Isus u Evanđelju govori istu poruku drugim riječima: „Tko ima uši, neka čuje.“ (Mt 11,15) To znači: Bog već govori, ali naša duša mora postati tiha da bi ga čula.
Duhovna analiza – pogled u sebe i svijet
U svijetu smo izgubili umijeće slušanja. Slušamo da bismo odgovorili. Slušamo površno. Slušamo napola. Slušamo sve — osim Boga.
Digitalno doba pojačava našu rastresenost: navikava nas da reagiramo, a ne da razmišljamo; da čujemo zvuk, a ne smisao; da primamo informacije, ali ne Riječ.
Advent nam vraća jednu staru, ali presudnu istinu: Bog govori najjasnije onima koji ga najviše trebaju. Ali, On se nikada ne nameće. Naš Bog dolazi kao glas koji traži tihu sobu, kao riječ koja traži dušu spremnu slušati, kao svjetlo koje se vidi tek kada se ugase sva druga.
Slušati Boga znači: prepustiti Njemu ritam, prihvatiti da Riječ dolazi kada je vrijeme, dati Mu prostor u kojem ništa drugo ne govori.
Poziv na obraćenje
Danas učini jedan jednostavan, ali odlučan adventski korak: ostavi Bogu vrijeme da progovori.
To znači: uspori makar na pet minuta, ugasi mobitel ili ga ostavi u drugoj sobi, pročitaj Evanđelje dana i zaustavi se na jednoj riječi, ne moli odmah nego slušaj i dopusti da Bog prvi kaže nešto.
Slušanje je možda najdublji oblik poniznosti. Tko sluša, priznaje da nije središte. Tko sluša, dopušta da bude vođen. Tko sluša, otvara srce za milost koja mu nedostaje. Zato je slušanje prvi korak obraćenja.
Adventski čin za današnji dan
Napravi „mali šabat“ dana — kratku pustinju u ritmu tjedna: 10 minuta bez ekrana, jedan psalam koji ponoviš polako i tihu rečenica iz srca: „Gospodine, govori — sluga tvoj sluša.“
I ne očekuj osjećaj. Budi spreman čuti glas koji često dolazi kao mir.
Riječ Nade
Drugi tjedan adventa jest tjedan Ivana Krstitelja: glasa koji viče u pustinji, ne da bi stvarao buku,
nego da bi probudio srce uspavanoga čovjeka.
Najveća nada ovoga tjedna jest upravo ovo: Bog još uvijek govori. Bog još uvijek vodi. Bog još uvijek otkupljuje.
Nismo prepušteni samima sebi. U tišini našega srca On šapće našoj tjeskobi: „Ne boj se, ja ti pomažem.“
Nada ne dolazi iz svijeta – nego iz Boga koji, kad Ga slušamo, pokazuje put Onome koji dolazi
Novorođenom Kralju.
