Jedna od najvećih zabluda suvremenog čovjeka glasi: „Da bi me Bog pogledao, moram biti savršen.“ Pa onda očekujemo savršenu prošlost, savršene odnose, savršene odluke, savršenu obitelj, savršenu životnu priču. A tko to od nas ima?
Zato se mnogi povuku u tihu tugu: „Moja povijest je previše neredna.“ „Moja obitelj je ranjena.“ „Nešto tako lomno sigurno ne može biti mjesto Božjeg dolaska.“ Ali današnje Evanđelje sve to ruši.
Rodoslovlje Isusa Krista nije popis „najboljih među nama“. U njemu su upisana imena koja čovjek nikada ne bi stavio u Božju obitelj. Loza Mesije je neredna, ranjena, grješna, iznenađujuća, nevjerojatno stvarna.
Bog ulazi upravo tamo gdje čovjek misli da je najtamnije.
Biblijski temelj
Proročka riječ iz Postanka već naviješta Mesiju: „Od Jude žezlo se udaljiti neće…“ (Post 49,10)
Ali kroz tu povijest nisu prolazili savršeni ljudi. U rodoslovlju koje Matej donosi stoje: Jakov — varalica, Juda — koji prodaje brata, Tamar — sa životnom dramom, Rahaba — strankinja i žena teške prošlosti, Bat-Šeba — ranjena i zlorabljena, David — svetac, ali i preljubnik. To je Mesijina obitelj.
Bog nije izgradio Spasenje na idealnoj povijesti. Izgradio ga je na stvarnoj povijesti.
Duhovna analiza – pogled u sebe i na svijet
Većina ljudi nosi neku obiteljsku ranu: neizrečene riječi, izgubljene odnose, teret prošlosti, sram koji se teško izgovara, obrasce koji se prenose, mjesta u nutrini koja bole već desetljećima.
I zato se rađa pitanje: „Kako će Bog ući u moju priču — ovakvu kakva jest?“ „Mogu li početi iznova nakon svega toga?“ „Moja rana je prevelika da bi postala blagoslov.“
Ali rodoslovlje Isusa odgovara mirno i jasno: Bog ne bira savršene. Bog ne odbacuje ranjene. Bog ne briše povijest. Bog ne prezire imena koja mi preziremo. Bog se ne srami naših lomova. Naprotiv, upravo tu ulazi.
I tu se otkriva jedna od najdubljih istina adventa: Bog ne ulazi u „bolju verziju“ nas samih. Bog ulazi u stvarnu verziju.
Poziv na obraćenje
Današnja Riječ poziva na nešto vrlo konkretno: prestani se stidjeti svoje povijesti. Predaj je Bogu.
To znači prihvatiti da nisi proizvod savršenih okolnosti, ne bježati od rana koje Bog želi izliječiti, ne skrivati pred njim ono što te najviše boli, prestati misliti da te tvoja prošlost definira.
U rodoslovlju Isusa Krista Bog pokazuje: nijedna priča nije prekomplicirana, nijedna rana nije previše duboka, nijedna obitelj nije izgubljena, nijedno ime nije neupisivo u Božji plan.
Tvoja prošlost nije osuda. Tvoja prošlost je mjesto gdje Bog želi započeti nešto novo.
Adventski čin – mala praksa za današnji dan
Učini čin pomirenja sa svojom poviješću: molitva za obitelj, oprost u srcu, prihvaćanje vlastite rane, iskren razgovor s Bogom bez maske.
Adventska rečenica dana: „Isuse, Sine Davidov, uđi i u moju povijest.“ Psalam za večer: Ps 72 — „U danima njegovim cvjetat će pravda.“ Večernja molitva: „Gospodine, poznaješ moju obitelj i moje rane. Uđi u moj život — i učini ga novim početkom.“
Riječ nade
Današnje Evanđelje jedno je od najutješnijih u cijelom Došašću. Jer Bog nam govori: „Tvoja priča ne završava s onima prije tebe — završava sa mnom.“
U rodoslovlju Isusa Krista nema pogrješnih početaka, nema izbrisanih imena, nema obitelji izvan Božjeg dohvata, nema tame koju On ne može obasjati.
Bog ne bira savršenu povijest. Bog bira stvarnu, da bi je pretvorio u svjetlost. I zato je ovo srce adventske nade: novorođeni Kralj dolazi ne u idealnu, nego u stvarnu ljudsku priču — da bi je ispunio Spasenjem.
Sutra ćemo vidjeti da Bog ne ostaje samo u prošlosti koju prihvaća, nego ide s nama i u neizvjesnu budućnost koju tek trebamo povjeriti.
