Kako dani postaju kraći, a svjetlost slabi, mnogi se ljudi nađu izgubljeni u stanju unutarnje tame. Umor, nedostatak motivacije, tmurne misli – „zimska depresija“ je raširena, čak i među religioznim ljudima. Antoinette von Westerholt, kršćanska psihologinja i licencirana psihoterapeutkinja (prema njemačkom Zakonu o iscjeliteljima) s vlastitom praksom u Feldafingu na Starnberškom jezeru, godinama se susreće s ovim fenomenom u svom radu. Majka petero djece u svojoj praksi spaja psihološko znanje s duboko ukorijenjenom kršćanskom vjerom. Za nju su tijelo, duh i duša neraskidivo povezani – baš kao što su to znanstvena spoznaja i duhovno iskustvo.
Gđo. von Westerholt, u svojoj praksi primjećujete da mnogi ljudi postaju emocionalno neuravnoteženi, posebno tijekom zime. Što se zapravo događa s nama tada – i zašto se čini da tama i hladnoća imaju tako snažan utjecaj na naše raspoloženje?
Tijelo, duh i duša čine jedinstvo unutar nas ljudi. Kako se osjećamo (emocije, duša), što mislimo (spoznaje, um) i što fizički radimo (tjelesna aktivnost) međusobno su povezani; svaki od tri aspekta može imati i pozitivan i negativan učinak na druga dva.
Kada se dani zimi skraćuju, a oblaci čine nebo sivim, primamo manje dnevnog svjetla. Manje svjetla znači da se proizvodi manje serotonina. To je “hormon sreće” koji nam podiže raspoloženje – tužni osjećaji, negativne misli i smanjena tjelesna aktivnost (depresivni simptomi) postaju vjerojatniji. Nadalje, manje svjetla dovodi do povećane proizvodnje melatonina: osjećamo se umorno, iscrpljeno i letargično. Slabo svjetlo također može poremetiti naš bioritam: naš unutarnji sat se poremeti, a san, glad i koncentracija se čine neusklađenima.
Nažalost, mnogi ljudi zimi smanjuju svoje (vanjske) aktivnosti. Tjelesna aktivnost oslobađa serotonin, zbog kojeg se osjećamo dobro. Osim toga, zimi slučajno ili dogovorno, susrećemo manje ljudi, jer je manje ljudi na otvorenom. Mnogi se ljudi osjećaju usamljeno i nemaju dovoljno društvene interakcije. Općenito, tri važne komponente utječu na dobrobit: svjetlost, tjelovježba i društveni kontakt.
Iz vaše kršćanske perspektive: Kako vjera može pomoći u suočavanju s takvim fazama? Postoje li duhovni stavovi ili rituali koji, po vašem iskustvu, zapravo pružaju snagu – bez skliznuća u „pozitivno razmišljanje pod svaku cijenu“?
Iz moje kršćanske perspektive vjera u Isusa Krista može igrati ključnu ulogu za mnoge ljude koji proživljavaju depresivne epizode. Riječi Biblije mogu ponuditi utjehu i nadu, podsjećajući vjernike da nisu sami u svojim najtežim trenutcima. Na primjer, Psalam 34,19 kaže: “Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca, a klonule duše spašava.” Božje obećanje da će biti s nama u nevolji jedna je od središnjih poruka Biblije i pruža snagu. Vjerovanje da postoji viši plan može donijeti duboko olakšanje. Isusova učenja također naglašavaju ljubav, suosjećanje i oprost. To može pomoći u prekidanju negativnih obrazaca razmišljanja. Te poruke mogu pomoći u jačanju samopoštovanja i poticanju nade u svjetliju budućnost. Mnogi vjernici svjedoče kako su kroz svoju vjeru iskusili duboki unutarnji mir.
Duhovna praksa koja, po mojem iskustvu, istinski jača čovjeka je svakodnevno čitanje Biblije i molitva/meditacija. Drugo, važno je biti svjestan da je, unatoč depresivnoj epizodi, čovjek Božje voljeno dijete i ima milosrdnog, Oca na Nebu koji nas ljubi. Treće, ključno je pokušati otkriti male stvari za koje čovjek može biti zahvalan, čak i tijekom depresivne epizode. Na primjer, imati krov nad glavom, dovoljno hrane, živjeti u sigurnoj zemlji itd.
Često se čuje: “Molitva pomaže.” – Što se događa iz psihološke perspektive tijekom molitve? Ima li ona prvenstveno smirujući učinak jer pomiče fokus ili može dovesti i do dubljeg emocionalnog iscjeljenja?
Iz vlastitog iskustva, kao uvjerene i praktične kršćanke i psihologinje, mislim da molitva ima i psihološke elemente (olakšanje, jasnoću, distancu, zahvalnost, orijentaciju, oblikovanje volje) i da Bog zaista može intervenirati i dati nam, kao odgovor na naše molitve, sigurnost, nadu, dobre ideje, pomoć u djelovanju, utjehu, dublje emocionalno iscjeljenje, hrabrost i još mnogo toga.
Molitva može poslužiti da se pred Boga iznesu misli i osjećaji, da formuliramo čak i teško razumljive situacije, nade i strahove; misli se mogu dovesti u red.
Izražavanje zbunjujućih ili teških misli, bilo naglas ili u sebi, također stvara distancu od sebe i sprječava beskorisno, dugotrajno umovanje i mudrovanje. Omogućuje čovjeku da napravi unutarnji korak u odmaku od svakodnevnog života i sagleda ga iz vanjske perspektive. Time gubi moć da nas potpuno proguta.
Molitva također može pomoći u smirivanju duha i poticanju stanja unutarnjeg mira. Meditacija o biblijskim tekstovima također može imati terapeutski učinak. Fokusiranjem na određene tekstove i razmišljanjem o njihovu značenju, vjernici mogu steći nove uvide i promijeniti svoju perspektivu na svoje probleme. Na primjer, meditacija o biblijskim stihovima poput Filipljanima 4,6-7: „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svakoj prilici molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem, očitujte svoje molitve Bogu“ – može dovesti do toga da naučimo osloboditi se briga i umjesto toga stavimo sve svoje povjerenje u Boga. Ova vrsta meditacije ne samo da potiče duhovni rast, već može doprinijeti i emocionalnom iscjeljenju.
U mnogim teškim situacijama molitva je jedini način djelovanja, čak i ako ne donosi trenutno olakšanje. Molitva olakšava unutarnji proces razjašnjavanja, omogućujući razmatranje novih načina djelovanja. Osobne vrijednosti i samopouzdanje (npr. vjera da smo Božje voljeno dijete) značajno se jačaju razmišljanjem. Nadalje, molitva vjernicima nudi priliku da na sebe primijene riječi koje su primili iz Biblije, propovijedi ili drugih navještaja, čime ih do određene mjere internaliziraju.
Osobno posebno cijenim molitvu zahvalnosti; ona omogućuje svjesno i pronicljivo prihvaćanje događaja i iskustava. Zajedničko bogoslužje i molitva unutar zajednice također mogu imati iscjeljujuće učinke. Osjećaj pripadnosti i zajedničke vjere ohrabruje pojedinca i pomaže mu da stekne nove perspektive o svojim problemima. Molitva je, dakle, način i praksa da se fokus pomakne sa sebe, da se otvori i ostane otvoren za širi kontekst i veću stvarnost.
Mnogi vjernici osjećaju krivnju ili sram kada ostanu tužni unatoč molitvi ili povjerenju u Boga. Kako se može naučiti prihvatiti takve osjećaje – i istodobno pronaći utjehu u vjeri?
Mislim da je važno preispitati vlastitu sliku Boga. Ako vjerujem u Boga punog ljubavi i milosrdnog te znam da sam bezuvjetno voljeno Božje dijete, tada se mogu nadati da me Bog prihvaća takva kakav jesam i da mi daruje svoju bezuvjetnu ljubav. Mogu spoznati: “Dobar sam upravo takav kakav jesam.” Također mi je dopušteno osjećati krivnju, sram i tugu i ne moram se “uzreti u ruke” u teškoj situaciji. Mogu iznijeti svoju bol pred Boga i nadati se utjehi.
U vrijeme depresije mnogi ljudi proživljavaju duboku egzistencijalnu krizu, krizu smisla, propitujući smisao svog života i svoje patnje. Vjera u Isusa Krista nudi odgovore na ta pitanja. Povezenica između vjere i smislenog života moćan je alat u borbi protiv depresije.
U kršćanskoj vjeri oprost često igra središnju ulogu u iscjeljivanju emocionalne boli. Dugotrajna ogorčenost, krivnja i sram mogu dovesti do negativnog načina razmišljanja. Međutim, Isus Krist nas uči važnosti oprosta – i prema drugima i prema sebi. Učenjem opraštanja možemo se osloboditi opterećujućih emocija i stvoriti prostor za emocionalno iscjeljenje. Možemo se usredotočiti na sadašnjost, a to nam omogućuje da više ne budemo opterećeni prošlošću.
Kada savjetujete traženje stručne pomoći – drugim riječima, kada se zimska kriza pretvara u depresiju koja zahtijeva više od dobrih razgovora i molitve?
Prvo bih pragmatično preporučila da se pokuša vidjeti može li se pružiti olakšanje tijekom “zimskog zatišja”:
a) Nabavite svjetiljku s dnevnim svjetlom (10 000 luksa) za svjetlosnu terapiju kod kuće i pokušajte je koristiti 30 minuta dnevno tijekom 14 dana kako biste vidjeli pruža li to olakšanje.
b) Šetajte svaki dan. Šetnja od 30 do 60 minuta pomaže mozgu da proizvodi više serotonina, podiže energiju i smanjuje stres.
c) Težiti prema 30 minuta tjelesne aktivnosti barem tri puta tjedno, idealno svakodnevno (vožnja biciklom, plivanje, pilates itd.). Tjelovježba aktivira endorfine, serotonin i dopamin; poboljšava raspoloženje, smanjuje stres i poboljšava san.
d) Obratite pozornost na zdravu prehranu i unos vitamina D.
e) Imajte zdravu strukturu. Redovite rutine pomažu stabilizaciji živčanog sustava. Fiksno vrijeme spavanja (7 do 8 sati za odrasle), redoviti obroci i planirano vrijeme aktivnosti. Rutina stvara unutarnju sigurnost, posebno u teškim vremenima.
f) Aktivno planirati i pokretati društvene interakcije; dogovarati sastanke i telefonske pozive. Briga za druge donosi i mnogo radosti darovatelju.
Ako unatoč tome depresivno raspoloženje i nedostatak interesa traju gotovo svakodnevno tijekom dva tjedna te osoba nije u mogućnosti slijediti normalnu dnevnu rutinu, uključujući radne i društvene aktivnosti, savjetovao bih traženje stručne pomoći. Rizik od samoubojstva je otprilike 30 puta veći kod pacijenata s depresijom u usporedbi s općom populacijom. Stoga je ključno da pogođene osobe potraže pomoć; to uključuje psihoterapiju, a u slučajevima teške depresije kombinaciju s lijekovima (farmakoterapija).
Gledajući na svoj rad i svoju vjeru – što biste željeli da kršćani bolje razumiju ili promijene u suočavanju s emocionalnim padovima? Postoji li poruka koju biste željeli podijeliti s ljudima koji se bore sami sa sobom, posebno u ovo mračno doba godine?
Loše raspoloženje, poput “zimske depresije”, nije osobna slabost ili pak kazna. Može biti biološka reakcija na nedostatak svjetla ili imati druge fizičke uzroke; to može provjeriti liječnik opće prakse i pronaći brza rješenja.
Preporučujem da prvo dva tjedna isprobate i primijenite gore navedene prijedloge. Ako osjetite malo ili nimalo olakšanja, nemojte se ustručavati poduzeti nešto; što prije djelujete, prije ćete saznati što vam pomaže ili trebate li zapravo podršku psihoterapeuta ili liječnika.
Za vjernike kombinacija profesionalne terapijske podrške i vjere u Isusa Krista često je učinkovita strategija za suočavanje s depresijom. Vjera može poslužiti kao sidro, pomažući im da se suoče s izazovima s obnovljenom nadom. Stručnjaci poput psihoterapeuta mogu naučiti vrijedne strategije za suočavanje s psihološkim aspektima depresije. Mnogi ljudi, uključujući i one u mojoj praksi, izvještavaju o pozitivnim iskustvima s ovom kombinacijom; osjećaju se i emocionalno podržano i duhovno ojačano.
Izvor: CNA
