U opaku dušu nije lako ući.
Sve je puno.
Nema mjesta za drugoga.
Nema pristupa drugačijem.
Nema mjesta za mudrost.
Opakost je zauzela cijeli prostor.
Ušla je neprimjetno.
Potom se raširila,
nabujala
i zauzela cijeli prostor.
Opakost ima mnoga imena:
strasti,
ego,
mane,
ovisnosti,
zloba,
bijes,
mržnja,
osveta
…
Ima ona i ljepših imena:
karijera,
uspjeh,
slava,
moć,
vlast,
pravo
…
Opakost sve podređuje sebi
i sve čini sebi sličnim.
Ne podnosi drukčijeg.
U opakoj je duši tijesno i dosadno.
Dobrota je, naprotiv, gostoljubiva.
U njoj ima mjesta.
Ona svoj prostor ispražnjuje od sebe.
Raste kad se smanjuje.
Ima je više
što se više povlači u sebe.
U njezinu prazninu
može ući drugi.
I drukčiji.
I mudrost.
I Duh.
K Dobroti možeš navratiti
u svako doba
i boraviti bez naplate.
Čime Dobrota gradi svoje stanove?
Odricanjem.
Smanjenjem sebe.
Tišinom.
Pozornošću na drugoga.
Molitvom.
Čitanjem.
Prijateljstvom.
Istim se sredstvima
i opaka duša
može preobraziti u dobru.
Ali kako?
Kako da opaka duša spozna
svoju ispunjenost sobom
i kako da se odrekne sebe?
Padom.
Neuspjehom.
Lomom.
Porazom.
Ili:
ljubavlju.
Milošću.
Dobrotom.
O, da naučim
isprazniti se od sebe
pa da Mudrost ushtjedne nastaniti se
u mojoj praznini!
Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku
i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu.
Mudr 1, 4
Izvor: Fra Ante Vučković Facebook
