Najveća duhovna tragedija našega vremena nije bezboštvo. Nije ni rušenje moralnih vrijednosti. Nije ni agresivni sekularizam. Najveća tragedija je — duhovna ravnodušnost.
Ne bunt. Ne otvoreno odbijanje. Nego nezainteresiranost. Čovjek današnjice više ne viče protiv Boga. On jednostavno — više ne sluša. Sve je glasno, sve zahtijeva pažnju, osim jedne stvari: glasa savjesti.
Zato Isus današnjem naraštaju daje dijagnozu koja boli: „Zasvirasmo vam — i ne zaigraste; zakukasmo — i ne zaplakaste.“ (Mt 11,17)
Drugim riječima: Ničim se više ne daš dotaknuti. Ni radošću, ni tugom, ni Bogom. To je stanje otvrdnuta srca — srca prepunog drugih glasova.
Biblijski temelj
Isus danas uspoređuje svoje suvremenike s djecom na trgu. Jedna djeca sviraju, a druga se ne pomiču. Jedna plaču, a druga ostaju hladna. Poruka je jasna: ne želite se pokrenuti, ne želite odgovoriti, ne želite čuti.
A neposredno prije toga Isus govori o Ivanu Krstitelju, glasu koji viče u pustinji, glasu koji budi srce. Ali tko ne želi slušati, neće čuti ni glas anđela, ni glas proroka, ni glas Boga.
Duhovna analiza – pogled u sebe i svijet
Danas nije teško otvrdnuti srce. Dovoljno je — živjeti prebrzo. Digitalno doba naučilo nas je stalnoj distrakciji: pokretne slike, brze informacije, neprestane obavijesti. Sve nam okupira pažnju, osim onoga što spašava. Srce se lako pretvori u ekran: stalno osvježavamo, stalno skrolamo, stalno očekujemo nešto novo, a najdublje poruke ostaju neprimijećene.
Ravnodušnost se ne rađa iz zla, nego iz prezasićenosti. Kad sve čuješ — više ništa ne slušaš. Kad stalno reagiraš — više ništa ne osjećaš. Kad stalno bježiš u buku — tišina Boga postane neprepoznatljiva.
Isusovi suvremenici nisu bili zli. Bili su zasićeni. I zato hladni. To je i naša opasnost.
Poziv na obraćenje
Obraćenje počinje jednim jedinim korakom: dopusti da te nešto dotakne. Bog ne može ući u srce koje se ničim ne da dirnuti. Zato te Evanđelje danas poziva: dopusti da te jedna riječ pogodi, dopusti da te jedna misao zaboli, dopusti da te jedna Božja istina probudi, dopusti da tvoja hladnoća popusti i dopusti da ti srce opet osjeti.
A to znači: prestani bježati od sebe, prestani živjeti u neutralnosti, prestani se skrivati u ravnodušnosti.
Bog ne može govoriti čovjeku koji je zatvorio prozor duši.
Adventski čin za današnji dan
Isključi danas barem 30 minuta sve zvukove svijeta — mobitel, televiziju, glazbu, poruke. I reci samo jednu rečenicu: „Gospodine, daj da Te ne prespavam.“
Potom pročitaj Evanđelje dana i pusti da jedna riječ u tebi ostane. Bez analize. Bez obveze. Samo jedno:
poslušaj.
Riječ Nade
Advent nas ne razoružava optužbama, nego nas vraća onome što je najljepše: Bog ne odustaje od gluhog naraštaja. Ako mi više ne slušamo — On govori još nježnije. Ako mi bježimo — On ide za nama. Ako mi otvrdnemo — On omekšava.
On je i danas u glasu Ivana koji poziva na obraćenje. On je i danas u glasu Krista koji sjeda s grešnicima.
On je i danas u tišini koja šapće: „Vrati mi svoje srce.“ Nada ne dolazi iz čovjekove savršenosti, nego iz Božje upornosti da nas dotakne. I zato — Nada nije nestala. Nju samo treba opet čuti.
