KAKO SE MOLI KRUNICA (11): Krunica kao GPS za muškarce – današnji svijet nudi im dokazivanje, konkurenciju i jurnjavu, a krunica poniznost i postojanost

Muškarac koji moli krunicu nije pobožni romantik. On je čuvar obitelji, branitelj istine i štit za slabije. Molitva ne smanjuje njegovu snagu – ona joj pokazuje put kojim ići. Kada otac moli, dom diše. Kada sin moli, obitelj ima budućnost. Kada svećenik moli, narod ima pastira.

Autor: P. Anto Bobaš
event 23.10.2025.
Photo: Zvonimir Barisin/Pixsell

U posljednje vrijeme često se čuje: „Krunica je molitva za bake.“ A zapravo je to – molitva ratnika duše. Krunica nije bijeg od stvarnosti, nego ulazak u borbu: ne protiv drugih ljudi, nego protiv zla u sebi i u svijetu. Molitva ne oduzima unutarnju snagu i dostojanstvo muškarca – ona ih pročišćuje i usmjerava.

U svijetu koji slavi silu, krunica otkriva snagu poniznosti. U vremenu koje uzdiže agresivnost, vraća nas hrabrosti koja zna oprostiti. Marija ne traži od muškarca da bude blag poput djeteta, nego da bude čovjek koji vjeruje i štiti. Muškarac koji kleči pred Bogom zna kako čvrsto stati pred svijetom.

Snaga tišine – muškarac pred Bogom

Današnji svijet muškarcu nudi stalnu buku: dokazivanje, konkurenciju, jurnjavu. U toj buci krunica je tišina koja poput GPS-a pomaže da se vratimo sebi i korigiramo pravac. Dok prsti prelaze po zrnima, duša se usklađuje s ritmom Riječi. U toj molitvi muškarac uči šutjeti, ne zato da bi izgubio glas, nego da bi ga pronašao. Uči čekati, ne jer je slab, nego jer vjeruje u Božje vrijeme. I uči ljubiti – ne samo kao osjećaj, nego kao postojanost.

Krunica je molitva u kojoj muškarac postaje otac, brat, sin i zaštitnik. Rađa nutarnju zrelost koja ne traži moć, nego smisao i odgovornost.

Muška vjernost – od discipline do ljubavi

Tko moli krunicu, zna što znači ustrajnost. Zrnce po zrnce, dan po dan — to nije sentimentalnost, nego duhovna disciplina. Krunica oblikuje karakter: uči nas postojanosti, zahvalnosti i praštanju. Mnogi muškarci danas gube bitku s nestrpljivošću, ovisnostima, bijesom i razočaranjem. Krunica je lijek koji vraća mir – ali i red u život. Ona daje okvir duši.

Tko svakoga dana moli barem deseticu, već je napravio prostor za Boga u svom danu. Sveti Ivan Pavao II. govorio je da je krunica „molitva srca, ali i škola hrabrosti“. Tko stoji s Marijom pod križem, ne bježi od trpljenja – nego u njemu ostaje vjeran.

Snaga tišine, a ne decibela

Ono što se događa u prve subote na trgovima, pa i pred katedralom ovdje u Rijeci – za moje uho često zvuči kao natjecanje u glasnoći, a ne kao sabranost u molitvi. Jedne se, unutar žute trake, naziva „klečavcima“, druge, izvan nje – „drekavcima“… Ali istina je da ni jedni ni drugi ne trebaju biti glasniji, nego sabraniji pred Bogom.

Molitveni odgovor ne bi trebao ovisiti o razglasu ni o snazi decibela, nego o duhu. Krunica nije natjecanje u glasnoći. Nije nadglasavanje drugih, nego razgovor s Bogom. Krist nije vikao s Golgote. Njegova tišina bila je jača od svih glasova svijeta. Marijina šutnja pod križem bila je najsnažnija riječ vjere.

Zato recimo jednostavno da ako razglas pomaže zajedništvu molitve, neka bude umjeren, jasan i nenametljiv, a ako postane sredstvo nadglasavanja drugih, bolje ga je utišati ili ugasiti. Naša molitva ne mora pobijediti buku – ona treba donijeti mir. Bog ne traži da budemo glasniji od drugih, nego vjerniji Njemu.

Krunica i odgovornost

Muškarac koji moli krunicu nije pobožni romantik. On je čuvar obitelji, branitelj istine i štit za slabije. Molitva ne smanjuje njegovu snagu – ona joj pokazuje put kojim ići. Kada otac moli, dom diše. Kada sin moli, obitelj ima budućnost. Kada svećenik moli, narod ima pastira.

U svakom zrncu krunice skriva se jedan čin odgovornosti: da ne prepustimo svijet zlu, nego ga predamo Bogu.

Muškarac i Marija – savez snage i nježnosti

Marija nije prijetnja vjeri muškarca. Ona je učiteljica vjernosti i pokazuje da se prava snaga ne mjeri mišićima, nego sposobnošću da se nosi križ. Pod križem stoje dvije figure: Isus i Marija – Sin i Majka, hrabrost i vjernost, snaga i suosjećanje. Muškarac koji moli krunicu staje uz nju – ne zato što traži utjehu, nego zato što želi stati uz istinu, ljubav i čisto srce. Krunica je, zapravo, savez plemenite snage i milosti.

Oružje svjetla

Krunica je oružje – ne za napad, nego za svjetlo. Sveti Pio iz Pietrelcine govorio je: „Držite krunicu u ruci kao oružje spasenja.“ U svijetu tame, krunica je svjetiljka. U svijetu razdora, krunica je most. U svijetu nesigurnosti, krunica je zaklon.

Zato – muškarci, molite! Ne bojte se biti hrabri u tišini, jaki u vjeri i ponizni u molitvi. Krunica nije za one koji bježe – nego za one koji ostaju.

Završna molitva

Marijo, Kraljice svete krunice, učiteljice snage i postojanosti, nauči nas da klečimo ponosno i molimo hrabro. Učini nas muškarcima koji ljube, vjeruju i ne boje se biti Tvoji. Amen.

Pročitaj više

Zapadna kultura, upravo zbog svoje kultne, teocentrične naravi, odraz je istinske naravi čovjeka. To je ono što čovjeka čini čovjekom. Usmjerenost na transcendenciju, na Boga. Danas se kultura ponovno udaljava od Boga i istine. Zapadu prijeti propast jer je prekinuo poveznicu s Nebom.

Danas, u vremenu mreža interesa i virtualnih poznanstava, “Živa krunica” gradi mreže molitve. Nitko nije sam: dok jedan moli radosna, drugi slavna, treći žalosna otajstva – svi zajedno mole za cijeli svijet.

Grkokatolički svećenik vlč. Zoran Vladušić osvrnuo se na objavu župnog vikara iz Međugorja fra Marina Mikulića o posljedicama grijeha predaka, koju smo prenijeli i na našem portalu, pa objavu vlč. Vladušića, kao prilog raspravi o toj temi koja zanima mnoge vjernike, prenosimo u cijelosti.