Pročitao sam davno pitanje jedne vjernice iz Bačkog Monoštra: „Znam da je sveti Ivan Pavao II. u molitvu krunice dodao još pet otajstava. Malo me to još uvijek iznenađuje i ne znam ih uvijek moliti.
Zašto je Papa unio ta nova otajstva i koji je bio cilj toga?“
Krunica – pučki psaltir Evanđelja
Nalazimo se u listopadu, koji je posebno posvećen molitvi svete krunice. Krunica je najdraža molitva katolika i najraširenija u Crkvi. Njezin je korijen u želji da se na pučki način približi psaltir – 150 psalama časoslova – jednostavnim vjernicima. Zato se u krunici moli 150 Zdravo Marija, podijeljenih u otajstva Isusova života.
No krunica nije samo marijanska molitva. Ona je, u svojoj biti, kristocentrična: u središtu nije izgovaranje riječi, nego razmatranje otajstava Kristova života. Svaka deseticu krunice prati kontemplacija – od Djetinjstva do Muke i Uskrsnuća Gospodinova.
Krunica je, dakle, Evanđelje u molitvi. Tihi žubor Zdravo Marija nosi nas u razmatranje Božjih djela spasenja, pretvarajući molitvu u unutarnji dijalog vjere. Ona ujedinjuje u istoj molitvi učenike i bake, djecu i svećenike, siromahe i učenjake – sve koji žele gledati svijet Kristovim očima.
Papa Ivan Pavao II. i „Otajstva svjetla“
Do pontifikata svetog Ivana Pavla II. Crkva je poznavala petnaest otajstava: radosna, žalosna i slavna.
No Papa je osjetio da u toj molitvi nedostaje važno razdoblje Isusova života – vrijeme njegova javnog djelovanja: tri godine naučavanja, čudesa i objave Boga kao Oca.
Zato je 2002., u Godini krunice, dodao pet novih otajstava, nazvavši ih Otajstvima svjetla (Mysteria lucis). Njegova je želja bila da se Kristov „javni život“ uključi u razmatranje, jer je upravo tada On „obasjao svijet“ – riječju, djelima i euharistijom. Papa piše: „Tko promatra Krista u otajstvima svjetla, uči od Njega što znači biti čovjek i u Njemu prepoznaje lice Boga koji je svjetlo svijeta.“
Značenje pet otajstava svjetla
- Krštenje na Jordanu – Isus silazi u vode Jordana i ulazi u svijet grešnika; Otac ga objavljuje:
„Ovo je Sin moj ljubljeni.“
I mi po krštenju postajemo sinovi svjetla, ljubljena djeca Božja. - Čudo u Kani Galilejskoj – voda postaje vino; Krist otkriva svoju božansku moć i započinje „zaručnički savez“ s Crkvom.
„I njegovi učenici povjerovaše u Njega.“
Ovo je otajstvo svakog obraćenja – kad Isus promijeni „vodu svakodnevice“ u „vino milosti“. - Navještaj Kraljevstva Božjega – Isus propovijeda Evanđelje, poziva na obraćenje i donosi svjetlo istine svijetu.
„Obratite se i vjerujte Evanđelju!“
Tu učimo da krunica nije bijeg iz svijeta, nego molitva koja nas vraća u svijet – prosvijetljene srca. - Preobraženje na Taboru – Isus otkriva svoju božansku narav; lice mu sja kao sunce, a glas s neba govori:
„Ovo je Sin moj ljubljeni – Njega slušajte!“
Tko moli krunicu, dopušta da i njegovo lice obasja svjetlo Kristovo. - Ustanovljenje Euharistije – Krist daje samoga sebe u kruhu i vinu.
U Euharistiji nas sjedinjuje sa sobom i čini da i mi postajemo svjetlo svijeta:
„Vi ste svjetlo svijeta.“
Otajstvo Euharistije zaokružuje sve: molitvu, vjeru i život.
Krunica – škola svjetla i novoga čovjeka
Papa Ivan Pavao II. želio je da krunica bude škola Evanđelja, u kojoj učimo gledati Kristovim očima i hodati u svjetlosti. Zato ova „nova“ otajstva nisu dodatak, nego dopuna koja čini da molitva krunice obuhvaća čitav Kristov život: od utjelovljenja i rođenja, preko navještaja i muke, do uskrsne slave i Marijine proslave.
Moleći krunicu s otajstvima svjetla, ne samo da se sjećamo djela spasenja, nego živimo iz njih – kao sinovi i kćeri Svjetla koji žele da njihova vjera ne bude samo riječ, nego i svjetionik u svijetu tame.
Povijesni okvir
Krunica se nije pojavila odjednom, nego se razvijala stoljećima. Prvi tragovi ovakvog načina molitve sežu do pustinjaka, koji su na kamenčiće ili zrna nizali svoje molitve. Današnji oblik uobličio je bl. Alain de la Roche, dominikanac (+1475.), a odobrio papa Pio V. Dominikanci su je širili po cijelom svijetu, a pobjeda kod Lepanta 1571. godine pripisuje se upravo molitvi krunice.
Papa Grgur XIII. ustanovio je blagdan svete Krunice, a papa Leon XIII. napisao je čak petnaest okružnica o toj molitvi, naredio da se krunica javno moli u listopadu i u Lurdu sagradio crkvu posvećenu otajstvima svete Krunice.
Sve to pokazuje kako je krunica kroz stoljeća bila most između Boga i čovjeka – molitva jednostavnih, ali i teološki duboka, „Evanđelje siromaha“.
Molitva nije sjećanje, nego preobrazba
Otajstva svjetla nisu novost koja mijenja krunicu, nego dar koji je upotpunjuje. Ona nas uče da molitva nije samo sjećanje, nego preobrazba. Isus Krist, Svjetlo svijeta, želi da i mi budemo svjetlo onima koji ga traže. Krunica nas tome uči – da razmatramo, ljubimo i živimo ono što molimo.
„Krunica je Evanđelje siromaha i svjetlo vjernika.“
