Vjernik je dužan paziti na svoj kršćanski i duhovni život. Nastojati svakodnevno gajiti stil obraćenja, a to znači moliti i raditi na poboljšanju svoga vjerskog i moralnog života. Treba zato molitvom i razmišljanjem usvajati nutarnju svijest o ljepoti Božjoj, o plemenitosti čiste savjesti i uvjerenje o rugobi i zlobi grijeha. Treba izbjegavati prigode u svakodnevnom životu koje navode na grijeh. Koliko je do njegove slobodne volje, dužan je odbacivati pristajanje na grijeh u svom srcu i svijesti, moliti Boga da mu udijeli odbojnost prema grijehu. Kada se u srcu i razumu događa početak napasti, molitvom se treba u svojoj nutrini uteći Bogu. Da bi pobijedio vlastite sklonosti na zlo, vjernik se treba više moliti, uključujući molitvu za krjepost koja je slaba u duši te treba savladavati samoga sebe čineći male žrtve Bogu u svakodnevici kako bi ojačao njegovu volju za dobro.
Na primjer, ako je duša sklona pasti u srdžbu, treba je odbacivati u svojoj volji, više općenito moliti Boga, ali i posebno za krjepost blagosti, izbjegavati prigode koje je dovode do pada u srdžbu i činiti male žrtve pokore odricanja kako bi njena volja u Bogu ojačala za dobro. Usprkos tomu, oni koji prakticiraju vjeru, imaju svijest o vlastitoj slabosti i potrebi česte ispovijedi,
Koliko se često ispovijedati?
Da bi se praktično živjela vjera, svakako bi se trebalo ispovjediti za najveće svetkovine naše vjere Božić i Uskrs, a dobra praksa vjere je ispovijedati se jedanput mjesečno. U svakom slučaju dobro se ispovjediti čim prije nakon ponovnog pada u teški grijeh. I to zbog razloga što Crkva uči da je sakrament ispovijedi od velike pomoći na putu življenja vjere.
Katekizam Katoličke crkve uči: „Duhovni učinci sakramenta Pokore jesu: a) pomirenje s Bogom; b) otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima; c) otpuštenje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha; d) mir i spokoj savjesti; e) povećavanje duhovnih snaga za kršćansku borbu“ (KKC br. 1496).
Poznata je izreka sv. Terezije Avilske: „O, koliki su propali zbog manjkave ispovijedi“. Ispovijed je manjkava ako osoba svjesno zataji teški grijeh, ako se ne kaje, ako nema odluku da neće više griješiti te ako ne živi s minimumom zauzetog kršćanskog života. Osoba koja se dobro ispovijeda, može ponovno pasti, ali svaki put se odlučuje za Boga i ponovno započinje borbu za vjerodostojan kršćanski život.
Izvor: „Nasljeduj Mariju – Molitvenik štovatelja Bezgrješne“
