MARIJINA PONIZNOST: Nebo i zemlja u trenutku postavljanja pitanja Mariji na neki način zaustavljaju dah. Hoće li reći ‘da’? Ona oklijeva…

Hoće li je spriječiti njezina poniznost? Samo ovoga puta – tako joj Bernard kaže – ne budi ponizna, nego preuzetna! Daj nam svoje ‘da’!

Autor: Vjerujem.hr
event 20.12.2025.
Photo: Pixabay

Bernard iz Clairvauxa je ganutljivost ovoga trenutka na dramatičan način predstavio u jednoj svojoj adventskoj propovijedi.

„Nakon grijeha praroditelja čitav je svijet pomračen, pod vlašću je smrti. Sada Bog traži novi ulaz u svijet. On kuca na vrata Mariji. Potrebna mu je ljudska sloboda. Slobodno stvorena čovjeka on ne može otkupiti bez slobodna ‘da’ njegovoj volji. Stvarajući slobodu Bog se na stanovit način učinio ovisnim o čovjeku. Njegova je moć vezana uz čovjekovo ‘da’ koje se ne može iznuditi. Bernard iz Clairvauxa pokazuje kako nebo i zemlja u ovome trenutku postavljanja pitanja Mariji na neki način zaustavljaju dah. Hoće li reći ‘da’? Ona oklijeva… Hoće li je spriječiti njezina poniznost? Samo ovoga puta – tako joj Bernard kaže – ne budi ponizna, nego preuzetna! Daj nam svoje ‘da’! To je odlučujući trenutak u kojemu iz njezinih usta, iz njezina srca dolazi odgovor: ‘Neka mi bude po tvojoj riječi.’ To je trenutak slobodne, ponizne i istodobno velikodušne poslušnosti u kojoj se događa najveća odluka ljudske slobode.“

Benedikt XVI., Joseph Ratzinger, „Djetinjstvo Kristovo“ (Verbum 2012.)

Pročitaj više

Njihovi glasovi nisu bili savršeni po mjerilima svijeta, ali su bili istiniti — nosili su u sebi težinu života, ali i mir koji dolazi iz vjere. Oni nisu pjevali da bi se čuli, nego da bi izdržali, da bi molili, da bi ostali.

Premda je Uskrs najvažniji blagdan i kod protestantskih crkava, Veliki petak je stekao posebno, središnje značenje za protestante. Za to je presudan bio Lutherov teološki smjer usmjeren na takozvanu „teologiju križa“ kao suprotnosti tadašnjoj dominantnoj “teologiji slave”.

Mnogi se izvlače površnim prigovorima kako svećenik komu se ispovijedaju nije ništa bolji od njih, kako je i on čovjek, kako je možda i gori od njih. Sve to može biti istina. Svećenik baš kao i svaki vjernik odgovara pred Bogom za svoje čine i svoju vjernost, a isto tako kao i svaki vjernik ima potrebu pred nekim svojim kolegom obaviti svoju redovitu ispovijed. Ali kad aktivno ispovijeda onda je on u službi sakramenta, opunomoćenik Crkve, radi nešto u ime Isusovo, i onda je nad njim i nad tim činom što izvršuje autoritet Krista i Crkve.