Nada Jeruzalema
Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju,
koji grijeh oprašta
i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje,
koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu,
nego uživa u pomilovanju?
Još jednom, imaj milosti za nas!
Satri naše opačine,
baci na dno mora
sve grijehe naše!
Udijeli Jakovu vjernost svoju,
dobrotu svoju Abrahamu,
kako si se zakleo ocima našim
od dana iskonskih.
(Mih, 7,18-20)
Izvor: „365 x Biblija“, Kršćanska sadašnjost, Zagreb.
Najveći igrači nisu oni koji nikada ne izlaze iz igre. Najveći su oni koji znaju kada treba dodati loptu, kada treba ohrabriti mlađega, kada se iskreno obradovati tuđem uspjehu i kada, bez gorčine, sjesti na klupu, znajući da momčad nije tu radi njih, nego da su oni tu radi momčadi.
Postoji knjižnica koju nije sagradio nijedan čovjek. Ona nema zidova ni polica, ali u njoj nije izgubljena nijedna riječ izgovorena iz ljubavi. To je Božje pamćenje. Ondje ostaje zapisano sve ono što je bilo dostojno vječnosti.
Trebam dopustiti da mi pričest sve više otvara oči za drugoga, a ne da mi sve više zatvara oči za drugoga, da me izolira od drugih, da me uvodi u neki moj svijet u kojemu se onda događa nerijetko i paradoks, da onda gledam iz neke osuđivačke perspektive one koji možda ne čine onako kako ja činim.
