Pravednik se diže sa zemlje konopom božanske ljubavi i ostaje u visinama kontemplacije, gdje se sav, da tako kažemo, pretvara u zrak, kao da više nema tijela i kao da više ne progoni tjelesnost. Rečeno je, stvarno, o sv. Ivanu Krstitelju da je bio (glas onoga koji viče u pustinji“ (Mt 3,3) Glas je titranje…
Pravednik se diže sa zemlje konopom božanske ljubavi i ostaje u visinama kontemplacije, gdje se sav, da tako kažemo, pretvara u zrak, kao da više nema tijela i kao da više ne progoni tjelesnost. Rečeno je, stvarno, o sv. Ivanu Krstitelju da je bio (glas onoga koji viče u pustinji“ (Mt 3,3) Glas je titranje zraka: Ivan je bio sličan zraku, a ne tijelu, jer nije više osjećao užitak u zemaljskim stvarima, nego samo u nebeskim.
https://www.veritas.hr/proizvod/misli-sv-antuna-za-svaki-dan-u-godini
Ako ti se čini da ti život izmiče iz ruku, ako ti je duša gladna i srce nemirno – uzmi krunicu. Ne kao relikviju, da je objesiš o retrovizor, nego uzmi u ruke – kao kruh svagdašnji.
Euharistija nas čini dionicima Božjeg života, a krunica nas uči da taj dar zadržimo, proživimo i pretočimo u svakodnevicu – da misa ne bude samo liturgijski čin, nego način života.
Krunica ima posebno mjesto u obitelji. Petnaest do dvadeset minuta dnevno – ali s ljubavlju. Djeca će se možda vrpoljiti, ali neka se vrpolje u Božjoj blizini. Neka svaka desetica bude za nekoga: za djecu, roditelje, pokojne, za mir, za one koji su nas ranili, za prijatelje, kolege na poslu…
