Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan – 27. studenoga

Nismo slučajno ovdje. Svaki pojedinac stvoren je „na sliku i priliku“ Onoga koji je ishodištem svega što postoji. Ako se pak obazremo na povijest mišljenja, poglavito na Zapadu, bez muke opažamo bogatstva koja su, za ljudski napredak, potekla od susreta filozofije i teologije te iz razmjene njihovih vlastitih stečevina. Teologija (…) je sigurno izazvala razum…

Autor: Vjerujem.hr
event 20.12.2024.

Nismo slučajno ovdje. Svaki pojedinac stvoren je „na sliku i priliku“ Onoga koji je ishodištem svega što postoji.

Ako se pak obazremo na povijest mišljenja, poglavito na Zapadu, bez muke opažamo bogatstva koja su, za ljudski napredak, potekla od susreta filozofije i teologije te iz razmjene njihovih vlastitih stečevina. Teologija (…) je sigurno izazvala razum da se otvori radikalnoj novosti koju Božja objava nosi sa sobom. To je bez sumnje koristilo filozofiji koja je uočila da se tako otvaraju nova obzorja za drukčija značenja što ih razum treba dublje istraživati. Razmotrivši sve to, i kao što smo naglasili da je dužnost teologije obnoviti pravi odnos s filozofijom, tako moramo ponoviti i da filozofija treba obnoviti svoj odnos s teologijom, na dobro i za napredak razmišljanja.

+ Blagoslovljen si, Oče svijeta. Molimo te za bolesne, za one koji su izgubili svaku nadu u ozdravljenje, za one koji se približavaju smrti: podupri ih, utješi, podaj im strpljenje i spokoj.

Iz knjige „Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini“: https://www.veritas.hr/proizvod/misli-sv-pape-ivana-pavla-ii-za-svaki-dan-u-godini/

Pročitaj više

Tko je svjestan da je učinio jedan smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pričest, pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje, osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti, a nije mu moguće pristupiti svećeniku.

Sv. Jeronim treba nam danas jer živimo u vremenu površnosti koja se prodaje kao mudrost, buke koja se proglašava mišljenjem, duhovne lijenosti koja se maskira tolerancijom, vjere bez rizika, teologije bez žara i pobožnosti bez dubine.

Za Crkvu i samostane, ovo je poziv na iskren ispit savjesti: nosim li svoj dio tereta zajednice, pridonosim li radu (duhovno i konkretno) ili se vješto izmičem, živim li na račun tuđeg truda, a vrlo spremno sudim „nerad“ svijeta i jesam li spreman na ponizne, nevidljive poslove – ili ih prepuštam „drugima“?