Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan – 9. prosinca

Bezgrješna je znak vjernosti Bogu koja se ne predaje pred ljudskim grijehom. Njezina nas punina milosti podsjeća ujedno i na neizmjerne mogućnosti dobra, ljepote, veličine i radosti koje su čovjeku dostupne kada se dade voditi od volje Božje, odbacujući grijeh. Važna posljedica eshatološke napetosti neraskidivo vezane uz euharistiju jest također činjenica da  ona daje poticaj…

Autor: Vjerujem.hr
event 20.12.2024.

Bezgrješna je znak vjernosti Bogu koja se ne predaje pred ljudskim grijehom. Njezina nas punina milosti podsjeća ujedno i na neizmjerne mogućnosti dobra, ljepote, veličine i radosti koje su čovjeku dostupne kada se dade voditi od volje Božje, odbacujući grijeh.

Važna posljedica eshatološke napetosti neraskidivo vezane uz euharistiju jest također činjenica da  ona daje poticaj našem povijesnom hodu, polažući sjeme žive nade u svakodnevno posvećivanje svakog pojedinca svojim zadaćama. Ako uistinu kršćanska vizija usmjerava pogled prema ‘novom nebu’ i ‘novoj zemlji’ (usp. Otk 21,1), to ne oslabljuje, već radije potiče naš osjećaj odgovornosti prema sadašnjoj zemlji. Želim to iznova potvrditi na početku novog tisućljeća, kako bi se kršćani osjetili više no ikad obveznima ne zanemariti svoje ovozemne dužnosti. Njihova je zadaća pridonijeti svjetlom evanđelja izgradnji svijeta po mjeri čovjeka koji će u punini odgovarati Božjem naumu. (EE 20)

+ O, Marijo, budi Majkom našega oslobođenja od svakoga zla: od zla što opterećuje savjest, kao i onoga koje sve više prijeti na obzorju našeg stoljeća.

Iz knjige „Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini“

Pročitaj više

Ako ti se čini da ti život izmiče iz ruku, ako ti je duša gladna i srce nemirno – uzmi krunicu. Ne kao relikviju, da je objesiš o retrovizor, nego uzmi u ruke – kao kruh svagdašnji.

Euharistija nas čini dionicima Božjeg života, a krunica nas uči da taj dar zadržimo, proživimo i pretočimo u svakodnevicu – da misa ne bude samo liturgijski čin, nego način života.

UVOD U KRUNICU

Krunica ima posebno mjesto u obitelji. Petnaest do dvadeset minuta dnevno – ali s ljubavlju. Djeca će se možda vrpoljiti, ali neka se vrpolje u Božjoj blizini. Neka svaka desetica bude za nekoga: za djecu, roditelje, pokojne, za mir, za one koji su nas ranili, za prijatelje, kolege na poslu…