Prispodoba o dobrom Samarijancu po mnogo čemu nam može služiti kao predložak ispravna ponašanja. Dobro ilustrira granice – i kada ih treba čuvati i kada ih treba prekršiti. Zamislite na trenutak kako bi priča zvučala da je Samarijanac bio osoba bez osobnih granica.
Priča vam je poznata. Opljačkan je čovjek koji je iz Jeruzalema putovao za Jerihon. Pljačkaši su ga orobili i istukli, ostavili ga napola mrtvog. Drugom stranom ceste prolazili su svećenik i levit ne obazirući se na ozlijeđena čovjeka, no smilovao mu se Samarijanac koji mu je povio rane, odveo ga do svratišta i pobrinuo se za njega. Samarijanac je sljedećeg dana vlasniku svratišta dao nešto novca i rekao mu: „Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao“ (Lk 10,35).
Sada ćemo se udaljiti od poznate priče. Pretpostavimo da ozlijeđeni čovjek u ovom trenutku dolazi k svijesti i kaže:
„Što? Zar odlaziš?“
„Da, odlazim. Imam neodgodiva posla u Jerihonu“, odgovara Samarijanac.
„Ne misliš li da si sebičan? Stvarno mi je loše. Trebat će mi netko s kim ću razgovarati. Kako će se Isus tobom poslužiti kao primjerom? Ne ponašaš se kao kršćanin jer me napuštaš u potrebi! Što se dogodilo s onim ‘odreci se sama sebe’?“
„Pa, pretpostavljam da si u pravu“, odgovara Samarijanac. „Bilo bi bešćutno da te ovdje ostavim samog. Trebam se više potruditi. Odgodit ću putovanje na nekoliko dana.“
I tako tri dana ostaje uz čovjeka, razgovara s njim kako bi bio siguran da je sretan i zadovoljan. Poslijepodne trećeg dana začuje se kucanje na vratima i u prostoriju ulazi glasnik. On Samarijancu predaje poruku njegovih poslovnih kontakata u Jerihonu: „Čekali smo koliko god smo mogli. Odlučili smo deve prodati drugom ponuđaču. Za šest mjeseci dovodimo novo krdo.“
„Kako si mi mogao to učiniti?“ urla Samarijanac na bolesnika mašući mu tom porukom pred nosom. „Pogledaj što si učinio! Zbog tebe sam ostao bez deva koje su mi potrebne za posao. Sad ne mogu isporučivati robu. Zbog toga ću možda propasti! Kako si mi to mogao učiniti?!“
Ova bi priča u nekom smislu svima nama mogla biti poznata. Možda nas je suosjećajnost u nekom trenutku nagnala da pomognemo nekom u potrebi, no ta nas je osoba zatim izmanipulirala pa smo joj dali i više no što smo namjeravali. Naposljetku smo bili ogorčeni i bijesni jer smo zbog toga propustili nešto u vlastitom životu. Ili smo možda htjeli više od nekoga drugog pa smo na njega vršili pritisak dok nije popustio. Popustio je ne zato što je to želio i od srca, nego iz sažaljenja i sad nam zamjera to što nam je dao. Naposljetku nitko nije pobjednik.
Kako bismo izbjegli ovakve scenarije, moramo sagledati što sve potpada pod naše granice i za što smo odgovorni.
