Mnogi ljudi misle da je post samo popis zabranjene hrane ili oblik religiozne prehrane. Stvarnost je da bez duhovnog sadržaja, samo nejedenje mesa nema smisla iz perspektive Crkve. Često susrećemo stav da ako uspijemo „preživjeti“ razdoblje bez mesa i mliječnih proizvoda, ispunili smo svoju kršćansku dužnost. Međutim, pravoslavna duhovnost upozorava: čak i demoni poste – oni uopće ništa ne jedu, a ipak ostaju demoni.
Post nije cilj, već sredstvo
U srži ovog mita je pogrešno shvaćanje svrhe. Post nije disciplinska vježba za želudac, već alat za oslobađanje duha. Cilj nije gladovati, već senzibilizirati dušu za Boga i bližnjega kroz blago slabljenje tijela. Kao što kaže sv. Ivan Zlatousti: „Kakva je korist ako ne jedeš meso, dok grizeš braću svoju?“
Ako se osoba pridržava strogog posta, ali ostaje ljuta, ohola ili ravnodušna prema siromašnima, njezin post je uzaludan. Pravoslavlje uči da tjelesni post mora ići ruku pod ruku s „postom duše“ – to jest, obuzdavanjem ljutnje, klevete i zlih misli.
Promjena prioriteta
Pravo značenje posta jest osloboditi prostor. Dobrovoljnim odricanjem od užitaka pokazujemo da „čovjek ne živi samo o kruhu“. Ušteđeno vrijeme (koje bi se inače potrošilo na pripremu raskošnih obroka ili zabavu) i ušteđeni novac trebaju se posvetiti molitvi i milostinji.
Iz ove perspektive, post nije gubitak ili ograničenje, već dobitak. To je „duhovno proljeće“ kada odbacujemo naslage sebičnosti. Stoga, ako netko posti samo „na tanjuru“, ali mu srce ostaje zatvoreno, on samo prakticira dijetu, a ne pravoslavni post.
Izvor: Pravoslavlje Hrvatska
