Došašće 2025. - Ususret Nadi

SPUSTIMO TERET: To znači priznati da ne moramo sve sami, ne nositi odgovornost koja nije na nama, dopustiti si umor bez srama, pustiti da nas Bog nosi…

Učini danas jedno djelo primirja: sjedni na pet minuta u tišini i diši, isključi obavijesti na mobitelu, predaj i Bogu ono što te najduže tišti. Reci mu: „Odmori moje srce.“

Autor: P. Anto Bobaš
event 10.12.2025.
Photo: Unsplash

Postoji umor koji današnji čovjek najradije skriva. Umor od neprekidnog dokazivanja. Umor od očekivanja koja nosi na ramenima. Umor od brige za obitelj, za posao, za ljude koje voli. Umor od toga da mora biti „dobro“ — čak i onda kada nije.
U digitalnom dobu taj se umor samo pojačava: sve je brzo, sve je hitno, sve je dostupno odmah. A čovjek nije stroj. Zato Isusove riječi danas zvuče kao povratak kući: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni — ja ću vas odmoriti.“
To je prva i najdublja utjeha došašća: Bog nas ne zove kad smo jaki, nego kad više ne možemo.

Biblijski temelj
„Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca.“ (Mt 11,29) Božja poniznost nije slabost — to je prostor u kojem se naš umor može spustiti. Isus ne traži savršene. Ne traži neumorne. Ne traži pobjednike. On traži one koji nose teret na srcu. Njegov poziv nije prijetnja, nego obećanje: „Ja ću vas odmoriti.“ To nitko drugi ne može reći bez pretjerivanja — osim Boga.

Duhovna analiza – pogled u sebe i svijet
Današnji svijet nudi lažnu duhovnost: „Budi snažan!“, „Digni se!“, „Ne pokazuj slabost!“ i „Sve možeš sam!“. To je duhovnost koja umara, koja pritišće, koja čovjeka ostavlja još ranjivijim.
Bog govori posve drukčije: „Dođi — baš takav.“ Umor nije prepreka Bogu, nego vrata kroz koja On ulazi. Samo kad priznamo da smo rasuti — može nas skupiti. Samo kad priznamo da smo ranjeni — može nas izliječiti. Samo kad priznamo da ne možemo — On može.
Advent nas uči da Bogu ne dolazimo svojim savršenstvom, nego svojim lomom.

Poziv na obraćenje
Danas pokušajmo učiniti ono što nam je najteže: spustiti teret.
To znači priznati da ne moramo sve sami, ne nositi odgovornost koja nije na nama, dopustiti si umor bez srama, pustiti da nas Bog nosi, umjesto da mi nosimo sve druge i prestati misliti da je naša jakost uvjet Božje ljubavi.
Obraćenje je ponekad samo jedna rečenica: „Gospodine, ovo više ne mogu sam.“ To je trenutak kada se Bog najbrže približi.

Adventski čin za današnji dan
Učini danas jedno djelo primirja: sjedni na pet minuta u tišini i diši, isključi obavijesti na mobitelu, predaj i Bogu ono što te najduže tišti. Reci mu: „Odmori moje srce.“ I navečer, prije spavanja, moli polako: „Isuse, blagi i ponizni, učini srce moje po srcu svome.“

Riječ Nade
Najljepša istina ovoga dana glasi: Bog ne čeka da postanemo jaki — On silazi u naš umor. On dolazi kao Onaj koji nosi, kao Onaj koji rasterećuje, kao Onaj koji podiže, kao Onaj koji razumije.
Advent nas uči da se nada se ne rađa iz naše snage, nego iz Njegove blizine. Nadu ne ulijeva svijet —
nego Onaj koji odmara umorne i koji u našoj slabosti zapaljuje novo svjetlo.

Pročitaj više

Tijekom vremena došašća, molimo Gospodina da nam udijeli milost da ga nasljedujemo u njegovoj poniznosti i krotkosti. Tako ćemo moći ispuniti svoje okruženje mirom i spokojem. I tada ćemo i mi postati odmor drugima, kao što je On odmor nama.

Naš Gospodin nas nikada ne napušta. Tu leži naša nada. Naš će život uvijek sadržavati spoticanja i padove, ali upravo ta slabost, kada ju prepoznamo, privlači Božju snagu. On, Gospodar nad vojskama, vodi bitku.

Došašće 2025. - Ususret Nadi

Večeras učini jedno kratko djelo koje svijet zove slabo, a Bog zove sveto: nazovi nekoga tko je sâm, pošalji poruku ohrabrenja, zagrli onoga tko je tiši od tebe ili primi na trenutak nečiju tugu.