U tvojoj prisutnosti – 13. prosinca

Uzmi si vremena da budeš svet. Riječ svet u svom prvotnom značenju ne znači dobar – dobrica, već odvojen za svetu upotrebu. To je ono što u tebi čine tihi trenuci provedeni u mojoj prisutnosti. Kad svoj um i svoje srce usmjeriš prema meni, preobražavaš se – pretvaraš se u onoga kakvim sam te zamislio dok sam te…

Autor: Vjerujem.hr
event 20.12.2024.

Uzmi si vremena da budeš svet. Riječ svet u svom prvotnom značenju ne znači dobar – dobrica, već odvojen za svetu upotrebu. To je ono što u tebi čine tihi trenuci provedeni u mojoj prisutnosti. Kad svoj um i svoje srce usmjeriš prema meni, preobražavaš se – pretvaraš se u onoga kakvim sam te zamislio dok sam te stvarao. Taj proces zahtijeva od tebe da često odvajaš vrijeme za zajedništvo sa mnom.

Neograničene su dobrobiti provođenja vremena u mojoj prisutnosti. Kad se natapaš svjetlom moje prisutnosti, tvoje se emocionalno i fizičko zdravlje obnavlja. Osjećaš moju bliskost koja jača tvoju vjeru i ispunja te mojim mirom. Otvaraš se primanju blagoslova koje sam priredio za tebe. Postaješ očišćeni hram mog Duha Svetoga, koji u tebi i kroz tebe može činiti neizmjerno više od onoga što uopće možeš zamisliti. To su samo neke od dobrobiti koje primaš kad smireno provodiš vrijeme u mojoj prisutnosti.

(Druga Solunjanima 1,10; Psalam 27,4; Prva Korinćanima 6,19; Efežanima 3,20)

Izvor: „U tvojoj prisutnosti“ link“ na verziju za žene

„U tvojoj prisutnosti“ link na verziju za muškarce

Pročitaj više

Tko je svjestan da je učinio jedan smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pričest, pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje, osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti, a nije mu moguće pristupiti svećeniku.

Sv. Jeronim treba nam danas jer živimo u vremenu površnosti koja se prodaje kao mudrost, buke koja se proglašava mišljenjem, duhovne lijenosti koja se maskira tolerancijom, vjere bez rizika, teologije bez žara i pobožnosti bez dubine.

Za Crkvu i samostane, ovo je poziv na iskren ispit savjesti: nosim li svoj dio tereta zajednice, pridonosim li radu (duhovno i konkretno) ili se vješto izmičem, živim li na račun tuđeg truda, a vrlo spremno sudim „nerad“ svijeta i jesam li spreman na ponizne, nevidljive poslove – ili ih prepuštam „drugima“?