Nakon što smo prošli put od praznovjerja preko magije i okultizma do pitanja zašto čovjek uopće traži takve putove, prirodno se nameće pitanje koje ostaje u srcu svakoga čitatelja: kako živjeti, a ne upasti u tu zamku. Kako ostati vjeran, a ne postati uplašen, i kako sačuvati mir u svijetu koji nudi toliko toga što ne dolazi od Boga.
Odgovor na to pitanje nije u posebnim tehnikama niti u skrivenim metodama, nego u nečemu mnogo jednostavnijem i dubljem, a to je život s Bogom koji se ne svodi na trenutke, nego postaje način postojanja.
Kršćanin nije bespomoćan
Prva istina koju treba ponovno otkriti jest da kršćanin nije nezaštićen ni prepušten samome sebi u borbi sa zlom koje postoji u svijetu. Krist je pobijedio zlo, a to nije samo lijepa misao, nego temeljna istina vjere koja daje sigurnost i snagu.
Zlo može uznemiravati i pokušavati zavesti, ali ne može pobijediti čovjeka koji ostaje uz Boga, jer ondje gdje je Bog, ondje zlo nema posljednju riječ.
Najveća zaštita je život u milosti
Mnogi traže posebne molitve ili izvanredna sredstva zaštite, a pritom zaboravljaju ono što je u središtu kršćanskoga života, a to je život u milosti. To znači živjeti u prijateljstvu s Bogom kroz vjernost, kroz sakramente i kroz svakodnevni odnos koji se ne prekida kada nastupe teškoće.
Redovita ispovijed čisti srce i vraća čovjeka istini, dok Euharistija hrani dušu i daje snagu koja ne dolazi od nas, nego od Boga koji se daruje.
Sakramenti nisu simboli
U vremenu u kojem se sve relativizira i svodi na osjećaj ili doživljaj, važno je ponovno reći da sakramenti nisu samo znakovi ili simboli, nego stvarni susret s Bogom koji djeluje. U ispovijedi Bog oprašta, podiže i oslobađa, a u Euharistiji ulazi u čovjeka i postaje njegova snaga.
To nije ideja koja ovisi o našem raspoloženju, nego stvarnost koja djeluje, i upravo zato sakramentalni život postaje temelj zaštite i slobode.
Molitva koja mijenja i štiti
Molitva nije bijeg od života, nego ulazak u njegovu dubinu, jer u molitvi čovjek ponovno uspostavlja odnos s Bogom i vraća se izvoru mira. Ona smiruje srce, rasvjetljuje misli i daje snagu da se ne traže rješenja ondje gdje ih nema.
Posebno mjesto u tom putu ima krunica, koja nije samo niz riječi, nego hod s Marijom prema Kristu, a gdje je Marija, ondje je sigurnost koja ne dolazi od svijeta.
Sloboda traži jasnoću
Da bi čovjek bio slobodan, mora znati reći jasno „ne“ svemu onome što ne dolazi od Boga, ne iz straha, nego iz vjere koja zna prepoznati istinu. To znači odbaciti zapise, horoskope, tarot i sve oblike koji nude sigurnost bez Boga, jer ono što ne dolazi od Boga ne može donijeti dobro.
Takva jasnoća ne zatvara čovjeka, nego ga oslobađa, jer ga čuva od zablude koja se često skriva iza privlačnih obećanja.
Razlučivanje – dar i zadatak
U vremenu u kojem živimo nije dovoljno imati dobru namjeru, nego je potrebno znati razlikovati što dolazi od Boga, a što ne. Razlučivanje nije samo dar, nego i zadatak koji traži budnost, molitvu i otvorenost istini koja ne ovisi o osjećaju.
Zato je važno slušati Crkvu, čitati Božju riječ i ostati u zajedništvu koje pomaže da čovjek ne ostane sam u traženju, nego da raste u istini.
Ne boj se – ali budi budan
Postoje dva pogrešna puta koja čovjek može izabrati, a to su život u strahu i život u neozbiljnosti, kao da zlo ne postoji. Kršćanski put nije ni jedno ni drugo, nego povjerenje koje zna da je Bog jači i budnost koja ne podcjenjuje stvarnost.
U toj ravnoteži između povjerenja i budnosti čovjek nalazi mir koji nije površan, nego dubok i postojan.
Sve se svodi na jedno
Na kraju cijeloga ovog puta dolazimo do jednostavne, ali zahtjevne istine, a to je da se sve svodi na odnos s Isusom Kristom. Ako čovjek ima Njega, ne treba dodatke, ne treba „za svaki slučaj“ i ne treba tražiti druge putove koji obećavaju sigurnost.
Jer Krist nije jedna od mogućnosti, nego odgovor na najdublju čovjekovu potrebu za smislom, sigurnošću i ljubavlju.
Završni vrhunac cijelog ciklusa
Braćo i sestre, kroz ovih nekoliko članaka prošli smo put koji pokazuje kako se vjera može polako zamijeniti praznovjerjem i kako čovjek može, tražeći sigurnost, izgubiti ono što je najvažnije.
No isto tako vidjeli smo da put povratka uvijek postoji i da nije kompliciran, nego zahtijeva jasnoću i odluku, jer ne postoji malo vjere i malo magije, niti malo Boga i malo straha, nego samo povjerenje ili nemir.
Ako želimo živjeti u miru, ostanimo uz Boga koji ne vara i koji ne napušta, nego vodi i onda kada put nije jasan. Neka naše srce ne traži sigurnost u onome što prolazi, nego u Onome koji ostaje i koji jedini može dati život koji ne prestaje. Jer tamo gdje je Krist, nema tame koja može pobijediti, i ondje gdje je Bog, čovjek konačno pronalazi ono što je cijelo vrijeme tražio.
