Kad god se vraćamo svetom Nikoli Taveliću, prvom hrvatskom svecu, vraćamo se nečemu što duboko izaziva našu savjest, pa čak i naš vjernički razum. Ne zato što ne znamo tko je bio, nego zato što suvremeni čovjek teško razumije zašto je učinio ono što je učinio. Jer Nikola Tavelić nije bio prisiljen na mučeništvo. Nije ga nitko tjerao da šuti ili da govori. Nije bio žrtva slučaja, ni ratnik u bitci, ni nasumičan prolaznik u pogrješno vrijeme.
On je svjesno, dobrovoljno i bez ikakve vanjske prisile — zajedno s franjevcima Deodatom, Petrom i Stjepanom — ušao u džamiju u Jeruzalemu, na dan njihova blagdana, i ondje pred okupljenima navijestio Kristovo Evanđelje. Za suvremenog čovjeka, koji živi u vremenu dijaloga, tolerancije i međureligijske osjetljivosti, ta gesta izgleda nezamisliva, pa i nerazumna. Za mentalitet koji cijeni sigurnost i oprez, to je čisti rizik. Za današnji obrazac ponašanja — nepotrebna žrtva.
I zato se pitamo: ima li mučeništvo uopće smisla?
Kršćanski pogled: mučenik nije čovjek koji želi umrijeti, nego onaj koji ne želi izdati Ljubav
Kršćanstvo je od svojih početaka znalo jednu istinu koju suvremeni svijet često zaboravlja: postoji nešto vrijednije od ovozemaljskog života. Mučenik – martys – znači svjedok. Ne onaj koji traži smrt, nego onaj koji ne može zatajeti istinu koju je spoznao. Mučenik ne želi umrijeti; on želi ostati vjeran.
Nikola Tavelić nije mrzio one pred kojima je govorio. Nije prezirao drugu religiju. Nije provocirao iz oholosti. On je, kao misionar, kao čovjek Božje Riječi, kao svjedok Isusa Krista, osjetio da šutnja pred istinom koju živi više nije moguća. Nije otišao u džamiju da bi osudio. Niti da bi omalovažio. Niti da bi se svađao. Otišao je ponuditi Krista, onako kako ga je živio: kao istinu koja oslobađa i spašava.
I kada se pokazalo da taj navještaj vodi u smrt, Nikola nije povukao svoje riječi. Jer nije mogao izdati Onoga koji je njegov život. Zato njegova smrt nije tragedija, nego mučeništvo kao svjedočanstvo da postoji ljubav jača od straha i istina snažnija od smrti.
Suvremeni pogled: kultura života koja se boji žrtve
Današnji čovjek teško razumije žrtvu za nešto što ne vidi. Živimo u svijetu koji izbjegava patnju, prezire žrtvu, slavi udobnost, relativizira istinu i ne vjeruje u apsolutne vrijednosti. Zato je današnjim ušima lako reći: „Zašto riskirati? Zašto provocirati? Zašto ne šutjeti?“
U kulturi gdje je kompromis najviša vrlina, a sigurnost najveće dobro, Nikola Tavelić djeluje kao stranac, poput čovjeka iz druge dimenzije. Ali onda dolazi pitanje koje razbija modernu sigurnost: ako nema ništa za što bi čovjek bio spreman umrijeti – postoji li uopće nešto za što je spreman živjeti?
Jer čovjek koji nema vrijednost veću od života, vrlo brzo izgubi i smisao samog života. I tu se otvara put za razumijevanje mučeništva.
Most između dvaju svjetova: mučenik je znak da Ljubav postoji
Mučeništvo sv. Nikole Tavelića govori isto ono što govori i križ Isusa Krista: postoji Ljubav veća od smrti. Mučenik nije dokaz poraza, nego dokaz pobjede. On pokazuje da je vjera stvarna, da je Bog stvaran, da je istina vrijedna žrtve i da ljubav ide do kraja. U svijetu koji više nikome ne vjeruje, mučenik je svjedok čije riječi nisu izdaja, nego dar.
U vremenu kada riječ gubi težinu, kada se istina kupuje kao roba, kada se sve relativizira i prilagođava, mučenik stoji kao stijena i govori: „Krist vrijedi sve.“
Zašto je sv. Nikola Tavelić suvremen danas?
Jer njegovo mučeništvo nije poziv na sukob. Nije poziv na izazivanje. Nije poziv na prezriv odnos prema drugima.
To je poziv na: dosljednost, hrabrost, unutarnju istinu, vjeru koja ne šuti kad treba govoriti te ljubav koja je veća od straha.
Današnjem čovjeku ne treba agresija, nego svjedočanstvo. Ne treba provokacija, nego vjernost. Ne treba sukob, nego hrabro srce. A upravo to donosi sv. Nikola Tavelić.
Mučeništvo ima smisla – jer Krist ima smisla
Kršćanin ne traži smrt. Kršćanin ne slavi nasilje. Kršćanin ne bježi od dijaloga. Ali kršćanin zna — ako i kada dođe trenutak izbora između Krista i sigurnosti — tada se ne pita: „Hoću li preživjeti?“ nego: „Hoću li ostati vjeran?“
Sveti Nikola Tavelić ostao je vjeran. I zato njegova žrtva i danas donosi plodove. Za suvremenog čovjeka možda nerazumljiva, ali za one koji poznaju Krista, ona je logična, jasna i duboko smisleno svjedočanstvo. Jer samo Ljubav koja ide do kraja ima moć promijeniti svijet.
