Postoji nešto gotovo sveto u trenutku kad čovjek odluči stati pred druge i izreći ono najdublje iz sebe. Svatko tko je ikada javno posvjedočio zna: svako svjedočanstvo ima svoju cijenu. A prije svake cijene stoji preduvjet – autentičnost. Jer bez autentičnosti, ono što govorimo nema snagu dotaknuti dušu drugoga. Nema težinu. Nema miris istine.
Nitko tko istinski svjedoči, ne čini to radi reflektora ni radi slave. Svjedoči se iz ljubavi prema Bogu, iz želje da mu se da čast i hvala, da se proslavi Onaj koji je učinio čudo u mom ili tvom životu. A čudo se događa svaki put kad sam odlučio „umrijeti sebi“ i učiniti ono što svijet proglašava ludošću. Kako kaže sveti Pavao: „lûdo Božje mudrije je od ljudi“. (1 Kor 1,25)
Ponavljam, svjedočanstvo ima cijenu. Tko bi normalan izlio komadić svoje duše, ono najintimnije i najsvetije, pred svjetinu i stavio ga na sud tuđih pogleda? Tko bi dobrovoljno dopustio da se to obezvrijedi, izvrne, popljuje? Nitko, osim onoga koga je Bog pozvao. Jer kad Bog poziva, Bog i osposobljuje. Isus sam kaže: „Ja ću vam dati usta i mudrost“ (Lk 21,15). A o tome govori i evanđelje ove nedjelje.
Isus sjedi s učenicima. Gledaju Hram, njegovu ljepotu, divno kamenje, zavjetne darove. Divljenje je razumljivo, Hram je bio srce naroda. Ipak, Isus upozorava: „Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.“ (Lk 21,6)
Ono izvanjsko, koliko god impresivno bilo, nije vječno. Nema sigurnosti u zidovima, u strukturama, u ljudskim tvorevinama. Jedina sigurnost jest On. Jer, bilo je i bit će ratova, potresa, gladi, pošasti. Bit će strahota. Bit će lažnih proroka i mesija.
Ali ne samo to. „Podignut će na vas ruke… progoniti vas… vući pred kraljeve… zbog imena mojega.“ (Lk 21,12) Isus unaprijed kaže: ovo se ne događa slučajno. „Zadesit će vas to radi svjedočenja.“ Radi svjedočenja. Zato Isus poučava: „Nemojte unaprijed smišljati obranu!“ (Lk 21,14) Svjedočanstvo nije govor koji se uvježba. U svjedočanstvu iz srca, sâm Bog govori kroz čovjeka.
Sve su karte na stolu – svjedoke će mnogi zamrziti samo zato što nose Njegovo ime. Ali ljubav koja je utemeljena na Kristu ne povlači se pred mržnjom i neprijateljstvom.
I zato svjedočanstvo košta. Svaki put kad čovjek stane za Boga, pobuni se onaj koji želi ostaviti ljude u tami. Neprijatelj čovjeka. Ipak, zbog duša kojima će Bog progovoriti po svjedočanstvu, isplati se pretrpjeti i uvrede, i nerazumijevanje i sve ono teško i ružno. Duše koje će nečije svjedočanstvo potaknuti na put prema Svjetlu, vrijedne su progona.
Isus hrabri i tješi, obećaje: „ni vlas vam s glave neće propasti“ (Lk 21,18). „Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ (Lk 21,19)
Postojanost. Ustrajnost koja ne bježi kad zaboli. Srce koje ostaje vjerno, makar ga ne razumiju, makar ga odbacuju, makar mu se rugaju. Postojanost, ne zato što ja mogu, nego zato što On u meni može. I kad, bez kalkulacija, riječju i životom stanem za Njega, On staje uz mene. Do kraja. Do vječnosti.
