Dva najpoznatija Amerikanca na svijetu nisu se još službeno upoznali. Što je, kad bolje razmislimo, prilično američki. Gotovo istodobno, kao da je netko u višoj režiji odlučio osmisliti društveni eksperiment, na čelo Sjedinjenih Država vratio se Donald Trump, a na čelo Katoličke Crkve zasjeo prvi Amerikanac u povijesti, papa Lav XIV. Jedan vodi supersilu i brz je na svom Truth Social okidaču, drugi vodi Crkvu i ima dvotisućljetno pamćenje. Obojica, neosporno, ostavljaju svoj trag u povijesti svijeta, no vrijeme im drugačije curi.
Trumpov izborni sat neumoljivo otkucava sekunde mandata, dok onaj vatikanski nema brojčanik. Vrijeme ionako zapravo nije u njihovim rukama, ali jest ono što s tim vremenom čine. Zasad, usred neviđenih geopolitičkih turbulencija, njihova je razmjena jednosmjerna ulica. Papa šalje poruke, Trump ih prima na znanje, ljubazno zahvali i nastavlja po svome.
Neobično, jer svašta smo čuli iz Trumpovih usta, no rijetko vidimo da povlači ručnu. Čovjek koji se ne libi otvoreno vrijeđati europske čelnike, relativizirati NATO i ismijavati međunarodno pravo, prema Papi ostaje iznenađujuće pristojan. Zna dobro da Papa nije protivnik kojeg je poželjno čerečiti na naslovnicama. Lav XIV. nije dio političkog cirkusa, baza mu je zajamčena, a govori jezikom koji značajan dio Trumpovih birača još uvijek shvaća vrlo ozbiljno.
Temelj na kojem je Donald Trump izgradio savez s katolicima su pro-life politike. Osvojio je 59 posto svih katoličkih glasova i oni čine 22 posto njegovog ukupnog biračkog tijela, a obećano im je isporučio imenovanjem sudaca koji su srušili ključnu presudu Roe v. Wade. To je desetljećima bio strateški cilj američkog pro-life pokreta, dokazati da Ustav SAD-a ne jamči pravo na pobačaj. Za mnoge katolike dovoljan razlog da mu oproste sve ostalo.
No dok je Trump pomilovao pro-life aktiviste zaštitom nerođenih, njegova je administracija istodobno potpisivala odluke koje su pobačaj učinile dostupnijim nego ikad. Odobravanje generičke verzije mifepristona i dopuštanje slanja abortivne pilule poštom otkrilo je da bitku dobivenu u sudnici u praksi gube.
Papi je i prije toga bilo jasno da je Trumpova pro-life politika vrlo selektivna. Za Lava XIV. to su načela koja štite svaki život, uvijek i svugdje. I da, to uključuje prezrene migrante, pa i osuđene na smrtnu kaznu. Pristaše smrtne kazne, naglašava Papa, ne mogu tvrditi da su pro-life. Na isti način pitanje migracija postaje moralni lakmus-papir.
Pro-life za Papu nisu ni oni koji toleriraju nehumano postupanje prema migrantima, a ta je rečenica najviše uznemirila Bijelu kuću. Udario je o temeljni stup MAGA identiteta, a to se čita kao napad na cijelu konstrukciju. On poziva biskupe da javno reagiraju, što je u SAD-u dovelo do prosvjeda protiv nedjela Imigracijske i carinske službe. Lav XIV. svjesno ulazi u javni prostor, a na neki način i u sukob s vlastitim bratom, istaknutom figurom MAGA pokreta. Bijela kuća je taktički negirala problem. To možda najzornije pokazuje da Trumpov savez s katoličkim biračima počiva na hijerarhiji tema. Za Papu, s druge strane, nema teme na kojoj mu je spreman gledati kroz prste.
Na europskom terenu razilaženje postaje pitanje poretka. Trump Europu doživljava kao najslabiju kariku Zapada. Europske je čelnike opisao kao „slabe”, kontinent kaže „propada”, a „Europa ne zna što učiniti”. Papa tu povlači crtu, otvoreno se protivi razbijanju transatlantskog saveza, a mir bez Europe, tvrdi, nije realističan. To je izravna kritika Trumpova upornog zaobilaženja Bruxellesa, od teritorijalnih koncesija do ograničavanja ukrajinske vojske. A u geopolitici vrijedi staro pravilo: onaj tko ne sjedi za stolom, lako postane obrok.
U tom kontekstu treba čitati i Grenland. Prošli su dani kad su se Trumpove imperijalne ambicije prema ledenom kraljevstvu gledale kao privilegirana ekscentričnost. Papa je reagirao drugačijim jezikom, upozoravajući na dostojanstvo naroda, baš kao u slučaju Venezuele, gdje je nakon Madurova uhićenja izrazio „duboku zabrinutost” i pozvao na rješenje koje jamči suverenitet države. Lako je bilo za “svadljivog Argentinca” reći da ne razumije Sjedinjene Države, ali kad takve poruke šalje rođeni Amerikanac na Petrovoj stolici, teže ih je diskreditirati. Iako dobro razumije američku moć, papino lavlje srce kategorički odbija logiku sile. Različita su to gledišta. Trump razmišlja u kategorijama pritiska i pobjede, a Papa o savezu i vječnosti.
MAGA pokret tu brzopotezno poseže za etiketama, pa se Papi lijepi da je “woke”, marksist i globalist. Ipak, Trump zadržava hladnu distancu i jedino što će o Papi reći je kako je “sigurno dobar čovjek”.
Nije to obazrivost američkog predsjednika prema svom biračkom tijelu, jer ovo mu je drugi i zadnji mandat. Ali katolici unutar same Trumpove administracije druga su priča. Potpredsjednik, državni tajnik, glasnogovornica Bijele kuće, sve redom javni katolici, nalaze se u moralno neudobnom položaju. Oni nisu obvezni provoditi Papine političke misli, no nisu ni slobodni ponašati se kao da njegove poruke ne postoje. Pogrešno je zanemariti razliku između onoga što se provodi i onoga što se propovijeda.
Izazovno je ono što Papa od njih traži, moralnu dosljednost. On postavlja ogledalo. Katolici u administraciji mogu to ogledalo razbiti političkom lojalnošću, ali cijena je gubitak unutarnje vjerodostojnosti. Mogu ga ignorirati, ali ne mogu tvrditi da nisu vidjeli vlastiti odraz. A to je, za katolika u vlasti, najteži mogući test.
