Svaka politika ima svoje fetiše i baš svaka obećava blagostanje. Za građane kojima su priče o ekonomskom ili socijalnom blagostanju dosadile, u Zagrebu se nudi nova vrsta, ono seksualno. Besposlen pop i jariće krsti, rekao bi narod, ali kad je već izdašno financiran, zagrebački Savjet mladih u javne politike uveo novi pojam, red je da vidimo što ta općeljudska težnja zapravo znači.
U međunarodnim znanstvenim okvirima seksualno blagostanje opisuje se kao koloplet zadovoljstva, sigurnosti, autonomije, odsutnosti prisile, postizanja užitka i subjektivnog osjećaja “sa mnom je sve u redu”. Iako bi po svojoj prirodi trebalo podrazumijevati odnos, ovdje se seksualno blagostanje svodi na zaseban wellness paket.
Ako želimo vidjeti što ta ideja konkretno “testira”, dovoljno je pogledati kako se mjeri. Natsal-SW skala, kao i one kraće, poput Short Sexual Well-Being Scale, tipično će sadržavati pitanja koja izgledaju otprilike ovako:
Jesam li zadovoljan ili zadovoljna svojim seksualnim životom?
Osjećam li se slobodno reći “da” i “ne”?
Osjećam li pritisak, krivnju ili nelagodu?
Osjećam li se sigurno i poštovano?
Imam li dojam da živim svoju seksualnost “autentično”?
Na prvi pogled vrlo legitimno i vrlo ljudski. Na drugi, u pitanjima se vide klasične progresivne mantre: postizanje zadovoljstva, minimiziranje nelagode i potvrda identiteta.
Najveći problem, kao i kod drugih naprednih pouka o seksualnosti, jest u tome što se jedna puzzla predstavlja kao cijela slagalica. Na istoj liniji s kontroverznim “Kartama seksalicama”, fokus je jedino na osobnom iskustvu, uz vječnu postavku “ako je to meni dobro, onda je dobro”. Odnos je tu opcionalni dodatak.
Seksualnost se u ovom modelu uporno odvezuje od svake emocionalne i moralne logike. Seks se tretira kao individualni projekt postizanja osobnog zadovoljstva. Zajednički jezik partnera svest će se na razinu davanja ili uskraćivanja pristanka na predložene seksualne radnje. Pristaješ li da ti grickam uho? Trenutni pristanak se uvijek može povući, pa bi za izbjegavanje potencijalnih pravnih reperkusija najbolje bilo imati pisani trag ugovorenih radnji, nešto poput dnevnika čišćenja javnog wc-a. Tako vam je to u slobodnim seksualnim odnosima. Nema tu neke velike romantike niti je ona za ovaj wellness paket osobito bitna.
U Savjetu mladih posebno su ponosni što njihov koncept “ne izbacuje emocije niti ukida bliskost, ali napokon prestaje propisivati kako bi one morale izgledati”. Romantika nije izbrisana, reći će, samo više nije obvezna. Netko želi svijeće i latice, netko igru, netko trajnost, a netko je za “obavi i vozi dalje” pristup. Poanta seksualnog blagostanja je da se nijedan izbor, ma koliko ruban bio, ne smije proglasiti pogrešnim. Kako se ono postiže, dakle, potpuno ovisi o preferencijama pojedinca. No znamo što ga nedvojbeno ugrožava. Djeca.
E sad, u jednoj zreloj antropologiji, dijete je plod ljubavi, a svaka kriza je poziv na prilagodbu i rast. U modelu seksualnog blagostanja kao individualnog užitka, dijete postaje smetnja. Male bebe sa sobom nose hormonske i fizičke promjene, pad libida i psihičko preopterećenje. Znanost oko toga nije romantična. Nakon poroda velik broj žena prijavljuje seksualne teškoće, a umor i neprospavane noći iskaču kao razlozi izbjegavanja odnosa. Čak i kad se odnosi vrate, mijenja se frekvencija i želja, a time se narušava, pogađate, seksualno blagostanje.
Nije slučajno da u programu Savjeta mladih seksualno blagostanje ide ruku pod ruku s kontracepcijom i pobačajem. Neobično je samo koliko kaskaju za anglosaksonskim svijetom, pa još ne traže i trajnu sterilizaciju mladih na zahtjev. Roditeljstvo je za Gen Z na globalnoj razini uglavnom nepoželjan životni stil. Zapravo, odnosi kao takvi su im prenaporni. Ozbiljnih veza je sve manje, o brakovima i ne razmišljaju. Seks možda, rađanje nikako. Zbog straha da će SAD ugasiti sve klinike koje obavljaju pobačaje, u porastu je broj Amerikanki koje zahtijevaju trajnu sterilizaciju u svojim dvadesetima. I sve je više liječnika koji im to omogućavaju. Daleko nam ta Amerika, ali ne treba žmiriti na sve od čega nas i ovdje desetljećima pokušavaju osloboditi. Najprije od tradicije, zatim od morala, potom od braka, pa od djece, a sada, u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, od same ideje da seksualnost ima ikakav smisao mimo osobnog osjećaja ugode.
Postoji tu i drugi pogled, istodobno jednostavan i skandalozno zahtjevan. Seksualnost je neodvojiva od ljubavi i braka. Barem je tako za vjernike. Ne zadovoljavaju se jednom puzzlom, žele cijelu slagalicu.
I ne, to ne znači da je užitak zabranjen, nego da je dio puno šireg smisla. On ne može biti sam sebi svrha, u toj slagalici užitak je znak da je jedinstvo stvarno. Iz te je perspektive bogohulno svesti seksualno blagostanje na “koliko sam ja dobio i jesam li zadovoljen”. To je prije svega trenutak u kojem smo se susreli i jedno drugome potpuno predali. Totalno darivanje, obostrano.
Da takav pristup nije biblijska idealizacija, pokazuje ona ista britanska Natsal baza podataka, iz koje je proizašla i skala seksualnog blagostanja. Analize velikih uzoraka upućuju na to da je odobravanje seksa bez emocionalne povezanosti povezano s nižim seksualnim zadovoljstvom, dok je religioznost, osobito kod udanih žena, povezana s većim zadovoljstvom intimnim odnosima. Tko bi rekao? Svatko tko zna da postoji blagostanje koje nije od ovoga svijeta. Uključuje sve ono što suvremeni koncept seksualnog blagostanja ignorira. Smisao. Povezanost. Vjernost. Darežljivost. Svijet možda zaboravlja, ali vjernici znaju: stvarno seksualno blagostanje nosi prsten. I to blagoslovljen za vječnost.
