KAKO SE MOLI KRUNICA (12): Ako mobitel dnevno uzmemo u ruke nebrojeno puta, zašto ne bismo barem 20 minuta dnevno uzeli krunicu

Dvadeset minuta potrebno je da u miru izmolimo jedno otajstvo. A učinak? Unutarnji mir, sabranost i susret s Bogom – dublje od svakog „scrollanja“

Autor: P. Anto Bobaš
event 30.10.2025.
Photo: Pexels/Canva

Kad ih gledamo na slikama i kipovima, lako nam je reći da su sveci često slični. Nije čudo, jer Crkva je kroz stoljeća na oltar uzdigla tisuće muškaraca i žena. I da bi svaki od njih ostao prepoznatljiv, razvijen je bogat simbolički jezik, atributi koji nisu ukrasi, nego priče u znakovima.

Bradati muškarac s ključem? Sv. Petar. Muškarac s križem u obliku slova X? Sv. Andrija. Žena s kolskim kotačem? Sv. Katarina Aleksandrijska.

Ima i manje poznatih: sv. Gudula s mijehom, sv. Kunigunda s novčićima, Olaf II. s kriglom piva, sv. Ivan od Boga s kutijom za milodare. Svaki taj detalj pokazuje život koji je postao Evanđelje u djelu.

Dominik i sedam simbola

Ni sv. Dominik, utemeljitelj Reda propovjednika, nije iznimka. Umjetnost ga prikazuje sa sedam atributa: krunica, zvijezda, knjiga, ljiljan, crno-bijelo pjegavi pas, goruća baklja i zemaljska kugla.

Svaki znak odražava crtu njegove svetosti: zvijezda – svjetlo Istine; knjiga – propovijedanje Evanđelja; ljiljan – čistoća srca; pas s bakljom – revnost u nošenju svjetla; kugla – univerzalnost poslanja. A krunica među svima ima posebno mjesto: nije ostala zatvorena u slikama, nego je postala molitva koju su naraštaji dominikanaca nosili na pojasu i u srcu.

Marija pruža krunicu Dominiku

U Hrvatskoj, Italiji, Španjolskoj i Latinskoj Americi često se susreće isti prizor: Marija pruža krunicu sv. Dominiku koji kleči pred njom. Uz njih nerijetko stoje sv. Katarina Sijenska ili sv. Franjo Asiški. To nije tek umjetnički detalj, nego ikonografski sažetak duhovne povijesti – molitve koja spaja nebo i zemlju.

Povijesno, krunica kakvu danas poznajemo oblikovala se u 15. stoljeću, no već u 13. stoljeću nastaje legenda koja veže Mariju i Dominika. U njoj se spominje i Heinrich Seuse (Henrik Suso), dominikanac iz Konstanze, koji je običavao kititi Marijin kip vijencem od ruža. Ukazanje ga je poučilo da postoji ljepši „vijenac“: 50 Zdravomarija. U Marijinim rukama te molitve postaju ruže od kojih ona plete najljepšu krunicu. Poruka je jasna i duboka – molitva postaje cvijet kad se daruje srcem.

Krunica – Isusova molitva u Marijinoj školi

Često se misli da je krunica „molitva upućena Mariji“. No u središtu krunice je Isus. Desetice započinju s „Zdravo, Marijo“, ali srce čine otajstva Evanđelja: Utjelovljenje, Muka, Uskrsnuće i otajstva svjetla.

Krunica je Isusova povijest promatrana Marijinim pogledom – pogledom majke koja zna, šuti i vjeruje. Zato krunica nije puko nizanje riječi, nego molitva sjećanja: hod kroz Kristov život isprepleten s našim.

Kad krunica utihne…

U mnogim krajevima Europe krunica je utihnula. Neki je doživljavaju kao zastarjelu i molitvu sporoga ritma koji je prestao dirati srce suvremenog čovjeka. Tamo gdje je mariologija oslabila, oslabila je i krunica. Čak i među dominikancima – premda predaja govori o Marijinu poticaju Dominiku – sve je manje „bijelih redovnika“ na Zapadu koji nose krunicu o pojasu. No praznina nikad ne ostaje prazna: popune je buka, površnost i nemir. Upravo tada stara molitva može postati novo otkriće.

Povijest i korijenje

Krunica nije apstraktna mantra, ona nas vodi u konkretnu povijest spasenja. Točnije, u život stvarne osobe, Isusa iz Nazareta, čije riječi i djela nisu mit nego živo svjedočanstvo i u molitvenu baštinu židovstva, jer 150 Zdravomarija „odgovara“ 150 psalama.

Krunica je most između Staroga i Novoga saveza, između Crkve i Izraela, između generacija molitelja – molitva zapamćenja vjere.

Molitva koja dira svakodnevicu

Krunica nije rezervirana za „pobožne bake“; ona je molitva života: u radosnim otajstvima učimo zahvaljivati, u žalosnima nositi križ, u slavnima gledati dalje od smrti, a u svjetlosnima prepoznavati Boga u svakodnevici.

Krunica ne bježi od svijeta – ona ga nosi u molitvi. Tiho i jednostavno. Ne mijenja svijet bukom, nego mijenja čovjeka iznutra.

Kad krunica postane poruka ljubavi

Dogodi mi se da, dok vozim, uzmem krunicu i prebirem zrna, a da ne izgovorim ni riječ. Sam pokret već me uvodi u molitvu. Kao što prstima prelazimo po tipkama mobitela kad šaljemo poruku ljubavi, tako krunica postaje poruka Bogu. Netko će reći: „Ponavljaš jedno te isto.“ Ali je li dosadno ponavljati riječi ljubavi onome koga voliš? To postaje ritam srca.

Ako mobitel dnevno uzmemo u ruke nebrojeno puta, zašto ne bismo barem 20 minuta dnevno uzeli krunicu? Toliko je potrebno da u miru izmolimo jedno otajstvo. A učinak? Unutarnji mir, sabranost i susret s Bogom – dublje od svakog „scrollanja“.

Sjećam se kad me je Provincijal želio imenovati promicateljem krunice u našoj Provinciji, rekao je samo jednu rečenicu: „Znam da ti moliš krunicu.“ Time je već imao sve što je trebalo. Nisam mogao – ni htio – reći ništa protiv.

Molitva sv. Dominiku

Sveti Dominče, propovjedniče Istine, koji si gorio od ljubavi prema Kristu i njegovoj Crkvi, nauči i nas sabrati srce u molitvi dok u rukama držimo krunicu – oružje vjere i most prema nebu. Pomozi nam da kroz otajstva Kristova života prepoznamo i svoj vlastiti put, da ne malakšemo u kušnjama, nego s radošću i pouzdanjem nosimo svjetlo Evanđelja u svijet koji žeđa za mirom i istinom. Amen.

Zaziv Blaženoj Djevici Mariji

Blažena Djevice Marijo, Kraljice svete krunice, primi u svoje ruke naše molitve, brige i nade. Nauči nas gledati Isusa tvojim očima, slušati ga tvojim srcem i ljubiti ga tvojom vjerom. Budi nam zagovornica i majka u radosnim i žalosnim danima, u trenucima tame i svjetla. Vodi nas k svome Sinu, da i naš život postane otajstvo ljubavi. Amen.

Pročitaj više

Krojači granica novoga svjetskog poretka, sasvim je razvidno, nisu pogonjeni Kristovim uskrsnim pozdravom. Premda se, doduše, rado pozivaju na Božje planove, kao da su oni njihovi provoditelji.

Zveckaju vilice, kuckaju čaše. Racionalna nevjera reže šunku i mrmlja sebi u bradu dok traje prijenos mise. Ranjena nevjera tupo gleda u plamen svijeće, a komotna se uvijek najglasnije šali i najbrže mijenja temu čim razgovor postane ozbiljan.

Pastoralni centar, koji nastaje uz obnovu bazilike, nosit će Anarijino ime. Kao simbol da se iz ranjene Crkve u Zagrebu rađa novi urbani duhovni život. Za novo vrijeme koje dolazi.