KAKO SE MOLI KRUNICA (KRAJ): Krunica je molitva koja može naše osobne borbe, obiteljske križeve i društvene rane pretvoriti u prostor susreta s Bogom

Krunica se danas nekima čini zastarjelom i nepraktičnom. Ali ona u sebi nosi nešto izuzetno važno: ne vodi nas u neodređenu meditaciju, nego nas uranja u konkretnu povijest spasenja, odnosno u život stvarne osobe Isusa iz Nazareta te u vjeru ukorijenjenu u povijest Izraela i 150 psalama, koji su bili molitva Božjeg naroda.

Autor: P. Anto Bobaš
event 31.10.2025.
Photo: Pixabay

Evanđelje ne kaže da nitko drugi nije primijetio nestašicu vina. Marija jest primijetila – ali ne da bi tražila krivca. Nije predbacivala mladencima: „Zašto se nisu bolje pripremili, kad su znali da dolazi toliko gostiju?“ Nije se uznemirila ni dramatizirala. Jednostavno – s majčinskom brigom – rekla je svome Sinu ono što je vidjela.

Kad bi Marija danas sjela za stol neke naše svadbe, sigurno ne bi morala primijetiti da vina nemamo – ima ga, i više nego dovoljno. Ali da bi Marija pogledala dublje, u naš svakodnevni život, naše brakove i obitelji, zasigurno bi i danas izrekla svoje tihe, ali snažne primjedbe.

„Djece nemaju“

Možda bi najprije rekla: „Djece nemaju.“ Mnogi mladi roditelji opravdavaju izostanak djece teškoćama života – nema novca, nema sigurnosti. A ipak, sredstva se lako pronađu za novi auto, putovanja, luksuz… Dok život, kao najdragocjeniji dar, biva odgađan ili nepoželjan.

U nekim europskim gradovima ima više pasa nego djece. Taj mentalitet je već odavno zakoračio i na naša vrata. Sve je manje krštenja, a sve više sprovoda. Ako tako nastavimo, nestat ćemo bez rata – jednostavno zato što nismo htjeli dar života.

Problem nije samo ekonomske naravi. Duboko u nama postoji manjak vjere i povjerenja u Boga, te strah pred budućnošću. Marija nas potiče da otvorimo srce za život i povjerujemo Onome koji život daruje.

„Vjere nemaju“

Marija bi sigurno rekla i – vjere nemaju. I to ne samo onima koji su se udaljili od Crkve, nego i nama koji redovito dolazimo na misu. Koliko puta dolazimo više iz tradicije i navike nego iz osobne vjere i ljubavi prema Bogu?

Ako iskreno pogledamo: kakve razgovore vodimo, kakve filmove gledamo, čitamo li vjerski tisak, molimo li za dar duboke vjere i razgovaramo li s djecom i mladima o Bogu?

Marija i danas upućuje na Isusa, moleći Ga da pretvori našu razvodnjenu vjeru u snažnu vjeru – onu koja donosi pravu radost.

„Ljubavi nemaju“

Marija bi možda tiho rekla i: „Ljubavi nemaju.“ Na svadbama to zvuči paradoksalno – zar se ljudi ne žene zbog ljubavi? Ali stvarnost je često drukčija.

Mnogi su uzvanici već jednom ili dvaput rastavljeni. Mnogi brakovi započinju na temelju zaljubljenosti i privlačnosti, ali bez dubokog zajedništva s Bogom – i takva ljubav često brzo izgori. Bez Boga, bez molitve, bez žrtve ljubav se lako razvodni.

Marija vidi manjak ljubavi. Ne one površne i prolazne, nego one koja stoji uz križ, koja ostaje vjerna i gradi.

Marijin put: „Učinite što vam On kaže“

U Kani Marija ne traži krivca i ne optužuje. Ona pokazuje rješenje: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2, 5)

To je Marijina poruka i nama danas. Bez slušanja Isusa, naši programi i planovi ostaju samo voda. Ali kad poslušamo njegovu riječ, voda postaje vino, običnost postaje radost, a kušnja – milost.

Krunica: molitva koja nije izvan povijesti

Krunica se danas nekima čini zastarjelom i nepraktičnom. Ali ona u sebi nosi nešto izuzetno važno: ne vodi nas u neodređenu meditaciju, nego nas uranja u konkretnu povijest spasenja, odnosno u život stvarne osobe Isusa iz Nazareta te u vjeru ukorijenjenu u povijest Izraela i 150 psalama, koji su bili molitva Božjeg naroda.

U tom svjetlu, krunica nije pobožnost bez krvi i života, nego molitva koja nas povezuje s našom židovskom braćom i sestrama u vjeri u jednoga Boga, i vodi nas u gledanje života Isusovim i Marijinim očima.

U radosnim, žalosnim, slavnim i svjetlosnim otajstvima krunice odražava se stvarno ljudsko iskustvo: radost i bol, nada i križ, život i smrt. Zato je krunica molitva koja može naše osobne borbe, obiteljske križeve i društvene rane pretvoriti u prostor susreta s Bogom.

Gdje smo mi u Kani?

Marija i danas gleda naš svijet – ne da nas optuži, nego da nam pomogne. Ona i danas tiho šapće Sinu: „Vina nemaju. Djece nemaju. Vjere nemaju. Ljubavi nemaju.“

Ali istodobno i nama govori: „Što god vam rekne, učinite.“

Ako poslušamo njezin glas, i naše će prazne posude ponovno biti ispunjene vinom radosti. Ako molimo krunicu s vjerom, ona postaje most između svakodnevnog života i Božjeg Kraljevstva. I tada, kao u Kani Galilejskoj, Krist će biti prisutan – u našim obiteljima, srcima i svijetu.

Riječ u stihu – suvremena meditacija

Kad bi On danas bio ovdje, što bismo rekli? Bismo li ponovili staro, ili dopustili da On pokazuje put? Umorni umovi, izblijedjeli životi – hoćemo li odgovoriti na poziv? Da nastavimo borbu, ujedinimo se i uspravimo.

Refren: On je pretvorio vodu u vino, I slijepcu vratio vid. Istjerao je zloduhe u svinje, Došao je da nas oslobodi.

Put u pakao širok je, a u nebo uzak, Hoćemo li se prestati skrivati ili biti kao faraon? Oholost i slava – ista priča od početka vremena. Ako smo spremni i postojani – stat ćemo na pravu stranu. („Water into Wine“, Stryper – s albuma: No More Hell to Pay)

Pročitaj više

Stidnica ukazuje je da (još uvijek) većina žena taj dio svog tijela ne želi pokazati baš svakome tko naiđe. Stide se izložiti se na taj način. Nisu naravno sve takve, zato je toliko (be)stidnica dostupno na svakom ekranu, u krupnom planu.

Važno je razlikovati umjetnost od ideologije. Umjetnost smije provocirati, uznemiravati i postavljati pitanja. Ideologija, međutim, ne pita – ona poučava, uvjerava i oblikuje.

MIŠICOM BOŽJOM, KORAKOM LJUDSKIM

Zašto se u ljubavi, obitelji i na poslu stalno nalazimo u istim sukobima, premda mislimo da smo sve „objasnili“? Zašto nas određeni tip ljudi iritira, iscrpljuje ili emocionalno ucjenjuje, dok se mi osjećamo nemoćno, frustrirano ili preopterećeno? Zašto, unatoč dobrim namjerama, često završavamo povrijeđeni, ljuti ili razočarani, kao da smo sudionici istog scenarija koji se ponavlja već desetljećima?