U liturgiji nije dovoljno samo govoriti Bogu – jednako je važno i slušati Ga. Bog nam progovara u čitanjima, Evanđelju, pjesmama, propovijedi, ali i u tišini. Misa je razgovor: mi donosimo svoje molitve i brige; u tišini i predaji otkrivamo da Bog već zna što nam treba i poziva nas da Mu sve predamo. Evanđelje nije samo tekst – to je pismo od Onoga koji te voli.
Dođi s nakanama – misa je „živi razgovor“
Hoćete li euharistijsko slavlje svjesno slaviti – i hoće li vam bogoslužje izgledati zanimljivo ili dosadno – uvelike ovisi o tome koliko molitvenih nakana donesete sa sobom. Pohvala i zahvala, prošnja i zagovor, vlastite potrebe i brige drugih – sve nalazi svoj oslonac i središte u misi.
Želite li započeti razgovor s osobom koju volite, preuzimate inicijativu. Nije dovoljno odlučiti „bit ću pažljiv“ ako ne izgovorite ni riječ. Tako je i u liturgiji.
Aktivni početak: već u prvih nekoliko minuta
Početak bogoslužja je vrlo aktivan: želimo blizinu Gospodinovu; usklađujemo se za susret s Bogom; molimo Boga i jedni druge za oproštenje; hvalimo Ga zbog Njegove dobrote; pred Njim iznosimo nakane i stanje srca – sve to u prvim minutama. Zatim dolazi trenutak da sjednemo i slušamo – jedni druge i Njega. „Spreman sam za razgovor!“ – to je najbolji signal koji Bogu možemo dati.
Bog govori – i to nije nikakva novost
On govori oduvijek i – danas. Zašto bi baš vama uskratio riječ? Slušati Boga zapravo je jednostavno: On nam prepušta i način na koji ćemo Ga slušati. Imate li konkretno pitanje, problem, brigu – osluškujte odgovor u čitanjima, ali i u pjesmama koje zajednica pjeva.
Mala-vježba (30 sekundi nakon Evanđelja): Kad čuješ „Riječ Gospodnja“, zatvori oči i reci: „Gospodine, koju riječ večeras ostavljaš u meni?“ Zadrži jednu riječ ili sliku. Ponesi je doma.
Evanđelje kao ljubavno pismo (i danas, i tebi)
U misi čujemo mnogo riječi, ali središte liturgije Riječi jest Evanđelje: ne izvješće, nego poruka ljubavi – ne čitamo ga zbog stila, nego zbog Onoga koji govori.
· Radnik na klupi (radnim danom, 11:30). Ruke mirišu na ulje i prašinu. „Dođite k meni svi izmoreni…“ Ne pamti sve rečenice, ali pamti pogled: Bog ga je vidio.
· Majka s djetetom. Nemirno dijete, raspršene misli. Evanđelje o Kruhu života. Nema „savršenu sabranost“, ali čuje jedno: „Dajem se za tebe.“ Dosta za danas.
Ne sjećaš se svega – a ipak si obogaćen
Često nakon mise ne možemo prepričati čitanja. Ako je ostao trag blizine – „Bog mi je govorio“ – susret je uspio. Kao kod ljubavnog pisma: presudno nije što piše, nego Onaj koji stoji iza riječi.
Katolička liturgija Riječi se slavi: čita se, naviješta, okružuje pjesmom i svjetlom. Riječ nije teorija, nego događaj – događa nam se sada.
Tri tišine koje liječe:
· Nakon „Gospodine, smiluj se“ – udahni i prepusti krivnje Onome koji prašta.
· Nakon homilije – ne ocjenjuj stil propovjednika, nego pitaj: „Što mi je sada činiti?“
· Nakon pričesti – ne govori odmah; pusti da govori Prisutni.
Homilija: misao koja nosi (ne predstava)
Ako čekaš homiliju, ne očekuj zabavu, cirkus – toga ima dovoljno na drugim mjestima. Osluškuj misao koju ćeš ponijeti kući i od nje živjeti. Ne budi previše pristran: ponekad odgovor koji Bog daje „pogodi kao šaka u oko“, ali je istinit i spasonosan.
I ne očekuj uvijek munjeviti uvid. Kao mali Samuel, često čujemo riječ koja zvuči „obično“, pa ni ne slutimo da je to upravo Bog koji nam govori.
„Vjerujem“ – odmor od samoga sebe
Vjerovanje nije popis točaka, nego molitva usredotočena na Boga i Njegova djela. Nekome djeluje „hladno“, a zapravo je to odmor od nas samih: prestajem vrtjeti svoje probleme i ulazim u veliku priču spasenja. „Vjerovanje: pet minuta odmora na Korčuli – bez buke auta. Odmor srca u Bogu.“
Mala vježba: Na riječi „postao čovjekom“ prigni glavu i tiho reci: „I zbog mene.“
Slušati srcem – praktični kompas
· Otvoreno: ne kao analitičar, nego kao zaljubljeni.
· Osobno: Bog govori meni, ne samo „nekome drugome“.
· Spremno: Riječ može zaboljeti – ali liječi.
· Jedna rečenica je dovoljna: bolje jedna usvojena riječ nego deset zaboravljenih.
Slika slušanja (Riječ → Odgovor → Dar): Čujem Riječ → odgovaram Vjerovanjem i prošnjama → donosim darove (kruh, vino, sebe).
Molitva vjernika – gdje Bog dira našu stvarnost
Na misu ne dolazimo praznih ruku. Prošnje nisu „popis želja“, nego djelo vjere i povjerenja: sve stavljamo u Božje ruke – Crkvu, svijet, ranjene, obitelji, pokojne.
Primjer (kratko i iz srca):
· Za Crkvu: da uči narod slušati Riječ i živjeti je u ljubavi – molimo Te.
· Za ratom i mržnjom ranjena mjesta: da mir pobijedi računice – molimo Te.
· Za bolesne, iscrpljene i one koji čekaju nalaze: da im Gospodin bude snaga i mir – molimo Te.
· Za obitelji pod teretom kredita i straha: da ne izgube povjerenje i da osjete pomoć bližnjih – molimo Te.
· Za našu zajednicu: da iz ove mise izađemo s jednom riječju koju ćemo živjeti – molimo Te.
· Za naše pokojne: da ih Svjetlost vječna obasja – molimo Te.
„Ako dođem samo ‘uzeti nešto za sebe’, lako odem praznih ruku. Ako dođem s otvorenim srcem, otkrijem da me Bog već čeka.“
Nedjeljni izazov: pet minuta koje mijenjaju tjedan
· Prije mise (1 min): napiši jedno ime i jednu brigu koju nosiš.
· Za vrijeme čitanja (1 min): uhvati jednu riječ.
· Nakon homilije (1 min): pitaj: „Gospodine, što da učinim ovaj tjedan?“
· U prošnjama (1 min): stavi napisano ime i brigu pred Boga – i pusti.
· Nakon pričesti (1 min): šuti i gledaj Onoga koji te gleda.
Evanđelje je Božje ljubavno pismo čovjeku! U euharistiji to pismo nije prošlost, nego sadašnjost. Naše „Amen“ u Vjerovanju i „Oče naš“ pečat su na to pismo. Ako ove nedjelje dopustimo da nas ta Riječ makar malo dotakne, tjedan ćemo živjeti od Božje ljubavi – a molitva će postati pravi razgovor s Bogom.
Kratka molitva: Gospodine, otvori mi uho da čujem, srce da primim i ruke da učinim. Daj mi riječ za ovaj tjedan – i snagu da je živim. Amen.
(Napomena o autoru: p. Anto Bobaš, dominikanac, pastoralno djeluje u Rijeci; s bratom Jadrankom utemeljio je kršćanski rock bend „Glasnici nade“ i autor je emisije „Oni rokaju za Gospodina“ na Hrvatskom katoličkom radiju.)