Evo još jednog jesenskog ploda koji je sv. Hildegarda osobito cijenila.
Prema Hildegardi teško da možete pojesti nešto „pametnije“ i vrjednije od dunje: ona nije samo zdrava namirnica nego i jedan od najvažnijih lijekova u Hildegardinoj medicini i prehrani. Za razliku od gotovo svih drugih vrsta voća, dunja se može konzumirati sirova. Evo što kaže Hildegarda: „Ovo voće je toplo i suho i u sebi je vrlo uravnoteženo. Kad je zrelo ne škodi ni bolesnima ni zdravima ako ga jedu sirovog; skuhano i sušeno pak pomaže i bolesnima i zdravima.“
Za koje je bolesnike dunja osobito korisna?
U svom djelu „Physica Hildegarda navodi: „Tko ima uloge (njem. „Gicht“), neka često jede plod dunje, kuhan ili sušen, pa će on tako (temeljito) očistiti toksine iz njegova tijela da ulozi neće udariti na njegov živčani sustav niti napasti ili razoriti njegove zglobove.“
U literaturi dr. Strehlowa se navodi „Ulozi su prije zahvaćali kraljeve i plemstvo, a danas je to civilizacijska bolest zapadnog društva koje živi u obilju. Uslijed prekomjernog konzumiranja hrane i pića dolazi do povišenih vrijednosti mokraćne kiseline u krvi; budući da se ona u krvi vrlo teško otapa, pretvara se u kristale, skladišti u zglobovima i tkivu te tamo izaziva upale.“ Osobito prehrana s previše mesa, masnog sira, jaja i mliječnih proizvoda te prekomjerni unos alkohola dovodi do uloga. Stoga je prehrana s pirom, voćem i povrćem najbolja zaštita od te bolesti.
Dunja smanjuje razinu mokraćne kiseline u tijelu, pa se uz promjenu prehrane, dovoljno kretanja i mješavinu bilja s celerom postiže dobar uspjeh u liječenju uloga, reume i artritisa. Zbog svog sastava – vinske i jabučne kiseline, šećera, tanina, balastnih tvari i brojnih minerala (kalija, kalcija, fosfora), vitamina C i pektina dunja osobito dobro djeluje na želudac, a koristi se i protiv zakiseljenosti organizma. Sluz dunje djeluje adstringentno i protuupalno kod tegoba sa želucem i crijevima te kod proljeva. S obzirom da dunje sadrže mnogo željeza, one poboljšavaju krvnu sliku kod anemije.
Dunju možemo pripremiti na različite načine – koristi se kao marmelada, sok, kaša, žele, sir od dunje (kitnkez, njem. Quittenkäse), u kompotu, savijačama, tortama, naribane s tučenim vrhnjem i sl. Kora i sjemenke se kuhaju zajedno s plodom, jer sadrže vrijedan pektin i daju dunji veliku sposobnost bubrenja. Dunje se odlično mogu kombinirati s jabukama, bilo u kompotu, bilo u kolačima. Začini koji izvrsno dopunjuju okus dunje su galgant, cejl. cimet, klinčić, muškatni oraščić, đumbir i dr.
Pita s dunjom i jabukama
Za tijesto
500 g bijelog pirovog brašna
250 ml mineralne vode
pola vrećice suhog kvasca ili 8 g svježeg kvasca
2 velike žlice suncokretovog ulja
4 velike žlice šećera od šećerne trske
prstohvat soli
Nadjev:
1 velika dunja
2 velike jabuke
malo limunova soka
200 g vrhnja
200 ml tučenog vrhnja
2 velike žlice šećera od šećerne trske
1 prstohvat cejlonskog cimeta u prahu
Za dekoraciju
1 prstohvat cejlonskog cimeta u prahu
100 g badema u listićima
2 žlice šećera od šećerne trske
Priprema
Brašno pomiješati s kvascem, dodati sol, šećer, vodu i ulje i zamijesiti tijesto. Više puta temeljito izraditi dok tijesto ne postane glatko i meko, zatim pokriti i ostaviti da stoji barem sat vremena na toplom.
Vrhnje pomiješati sa šećerom i izraditi pjenjačom. Postupno u tu smjesu dodati i tučeno vrhnje.
Namazati kalup uljem i u njega prebaciti odstajalo tijesto koje smo još jednom temeljito izgnječili. Ravnomjerno rasporediti tijesto u kalupu i ostaviti da odstoji još 20 minuta prekriveno krpom. Pećnicu zagrijati na 180 stupnjeva. Po tijestu rasporediti smjesu vrhnja i šećera i posipati cimetom.
Oguliti i narezati jabuke i dunje na komadiće a zatim ih posložiti po tijestu i vrhnju. Posipati cimetom, listićima badema i šećerom. Ostaviti da odstoji još 10 minuta pa staviti u zagrijanu pećnicu i peći 45 do 50 minuta.
Ova je pita izuzetno ukusna ako se mlaka posluži s umakom od vanilije ili kuglicom sladoleda od vanilije.
ZA DUŠU
Iz Hildegardinog djela Scivias (Upoznaj putove)
Po milosti pokore pozivaš ljude natrag u život
»Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom ponizio.« (Ps 119,75) To znači: Gospodine, tvojom dobrotom sam iskusio u svojoj nutrini da me zbog mojih grijeha nisi uništio. Moje djelovanje tijelom i dušom nisi ostavio bez uspjeha, jer nisi sudio snagom i u srdžbi. Mnogo više ti si mudrima i neznalicama sudio prema tome koliko su velike njihove zasluge.
Dobro činim ako se borim protiv samoga sebe. Zlo činim pohotom tijela. I stoga poklanjaš dobrima nagradu i zlima sud. Tako ti ne sudiš drugačije nego primjereno i pravedno. Kako to treba shvatiti? Kad bi odmah postupio odlučno, prije nego što su djela ljudi izvršena, tada tvoji sudovi ne bi bili primjereni. Ako međutim iz nemarnosti ne bi vodio brigu o nama, ne bi nas pozivao na pokoru; ako nadalje zlo ne bi bilo otkriveno i očišćeno, tada bi ti, pravedni Bože, nepravdu pomirljivo primao i podupirao.
Smrt je u smrti Adama bila najgorči sud. Sada međutim, nakon što si nam ponovno poklonio milost pokore, pozivaš čovjeka natrag u život.
To se ne može dogoditi po nekom drugom, nego samo po tebi, o Bože. I to je tvoj nadasve pravedni i primjereni sud, naime: milošću ostvariti čišćenje za život. Jer korist svakog pojedinca odmjeravaju u pravoj mjeri tvoji sudovi.
Da, sve što si stvorio, događa se u istini, tako da nas prekomjerno ne zavaravaš i ne namećeš svoju nadmoć. Jer sve što mjeru nadilazi ili za njom zaostaje, vodi u zabludu.
Ali ipak pošteđuješ mnogostrukim smilovanjem svoje svemoći. Vlašću svoje nadasve divne snage nikoga ne svladaš. U samome sebi procjenjuješ kako ćeš pokorom moći poštedjeti. Zato sam se pred tvojim smilovanjem ponizio. Tvom imenu odajem čast, i onda kada me uznemiruje tvoj sud zbog moje zaslužene kazne.
»Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji.« (Otk 16,7) O Gospode, iz strahopoštovanja zovemo te Gospodin, iz ljubavi Bog. Zovemo te Svemogući, jer obuhvaćaš svemir. Istiniti i pravedni su tvoji sudovi, jer strahopoštovanje prema tebi svladava svaki strah, jer tvoja ljubav vezuje svaku ljubav i jer u istini tvoja svemoć obuzdava sve moći.
Ako međutim čovjek prema vlastitoj mjeri donosi zakon, kao da je on svoj vlastiti bog, tada mu ti pokazuješ svoje pravedne sudove. Protiv tebe ne može on ništa učiniti.
Ako on pretpostavi svoje tjelesno samoljublje tvojoj pravednoj ljubavi, tada on u sebi gazi s bolnom gorčinom onu ljubav tako da ga nitko osim tebe ne može utješiti.
Ako je međutim čovjek dotjerao tako daleko da samoga sebe suprotstavi tvojim zapovijedima, tako da umjesto tvog imena štuje slike idola, tada ćeš suzbiti svog neprijatelja pravednim sudom.
Taj neprijatelj je već od prvog početka prevario čovjeka, jer za njega nisi značio ništa. Tada šalješ ti munje i gromove na zemlju i opći potop. Ti naređuješ: Neka zemlja bude neplodna. Ljudima donosiš bolest i ratove.
Moraju shvatiti da to nitko drugi osim tebe ne može izvršiti, kako bi ljudi spoznali da su tvoji sudovi pravedni.
(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)
